Bijela atrofija

Bijela atrofija izgleda kao glatka, tanka, bjelkasta ili porculanska ožiljna mrlja, često zvjezdasta i okružena smeđom kožom te sitnim crvenim točkama. Može se vidjeti uz uznapredovalu kroničnu vensku bolest, ali nije naziv za jedan jedini uzrok. Sličan ožiljak nastaje i nakon vrlo bolnih, ponavljanih ranica kod livedoidne vaskulopatije, poremećaja sitnih krvnih žila koji zahtijeva drukčiju obradu. Zato se samo po izgledu ne smije zaključiti da je problem isključivo venski. Koža je krhka i može ponovno ulcerirati; treba je štititi od ozljede i njegovati prema uputi. Ako je potvrđena venska bolest, liječe se otok i venska hipertenzija, često kompresijom nakon procjene arterija. Nova izrazito bolna purpurna promjena, brzo nastala ranica, crnilo, hladno stopalo, temperatura ili naglo crvenilo zahtijevaju brzu procjenu zbog vaskularne, infekcijske ili druge atipične bolesti.

Bijela atrofija morfološki je deskriptor porculanski bijelih atrofičnih stelatnih ožiljaka, često s telangiektazijama i perifernom hiperpigmentacijom. U CEAP-u pripada C4b kada je povezana s kroničnom venskom bolešću, ali nije patognomonična za vensku etiologiju. Klinički je važno razlikovati vensku bijelu atrofiju od livedoidne vaskulopatije, trombotske bolesti dermalnih žila obilježene izrazito bolnim purpurnim lezijama, ulceracijama i sličnim ožiljcima. Anamneza, raspored, bol, aktivne lezije, venski dupleks i procjena arterijske perfuzije usmjeravaju obradu; atipični nalazi mogu zahtijevati dermatološku procjenu, biopsiju ruba aktivne lezije i ciljanu obradu trombofilije ili sustavne bolesti. Kod potvrđene venske hipertenzije kompresija i liječenje refluksa mogu smanjiti progresiju, ali tlak se prilagođava perfuziji i boli. Termin ne treba rabiti kao sinonim za livedoidnu vaskulopatiju. Aktivna nekroza, brza progresija, jaka disproporcionalna bol ili sistemski znakovi zahtijevaju ponovnu dijagnostičku procjenu, a ne rutinsku terapiju venskog ulkusa.