CEAP klasifikacija

CEAP je zajednički jezik kojim liječnici i medicinske sestre opisuju vensku bolest. Slovo C označuje vidljive i kliničke znakove: od C0 bez vidljivih znakova, preko sitnih i proširenih vena, otoka i kožnih promjena, do C5 zacijeljenog i C6 aktivnog venskog ulkusa. Dodatne oznake opisuju imate li simptome, je li uzrok primaran, nakon tromboze ili drugi, koje su vene zahvaćene te postoji li povrat krvi ili zapreka. Viši broj ne znači automatski da je svaka tegoba teža niti određuje sam liječenje. Klasifikacija ne zamjenjuje ultrazvuk, procjenu arterija ni traženje drugih uzroka rane ili otoka. Ocjena se može promijeniti kada ulkus zacijeli ili se vrati. Za vas je najvažnije da tim uz oznaku objasni stvarni nalaz i plan. Nagli jednostrani otok, jaka bol, temperatura, hladno stopalo ili brzo propadanje rane zahtijevaju hitnu procjenu bez obzira na raniju CEAP oznaku.

CEAP standardizira kronične venske poremećaje kroz kliničku (C), etiološku (E), anatomsku (A) i patofiziološku (P) domenu. Klinički razredi obuhvaćaju C0, C1, C2/C2r, C3, C4a–c, C5 i C6/C6r, uz sufiks simptoma; C4a uključuje pigmentaciju ili ekcem, C4b lipodermatosklerozu ili bijelu atrofiju, C4c corona phlebectatica, C5 zacijeljeni, a C6 aktivni ulkus. Etiologija, anatomski segment i refluks/opstrukcija kodiraju se prema dokumentiranom nalazu, pri čemu 2020. revizija preciznije razdvaja sekundarne intravenske i ekstravenske uzroke te recidive. CEAP je deskriptivna klasifikacija i alat za izvještavanje, ne ordinalna ljestvica ukupne težine niti izravan terapijski algoritam. Za praćenje promjene težine prikladniji su validirani klinički bodovni sustavi. Kod ulkusa je potrebno zabilježiti datum i aktivnost, etiologiju potvrditi dupleksom te procijeniti arterijsku perfuziju. Osnovni CEAP može se rabiti klinički, a puni CEAP za detaljno izvještavanje; klasifikaciju treba ažurirati kada se kliničko stanje promijeni.