Venska hipertenzija

Vene vraćaju krv iz noge prema srcu. Kada zalisci propuštaju, vena je začepljena ili mišićna pumpa lista slabo radi, krv se zadržava i tlak u venama potkoljenice ostaje previsok. Posljedice mogu biti težina, bol, otok, proširene vene, svrbež, smeđa boja kože, otvrdnuće potkožja i venski ulkus. Tegobe se često pojačavaju pri dugom stajanju, a smanjuju hodanjem ili podizanjem nogu. Temelj liječenja obično su kretanje, rad mišića lista i stručno odabrana kompresija, uz liječenje površinskog refluksa ili opstrukcije kada je indicirano. Prije jače kompresije mora se procijeniti arterijska cirkulacija, osobito kod dijabetesa, hladnog stopala ili boli u mirovanju. Nagli jednostrani otok i bol mogu značiti trombozu; jaka bol, brzo crvenilo, temperatura, rana koja naglo propada ili hladno i blijedo stopalo traže hitnu procjenu, a ne samostalno pojačavanje zavoja.

Kronična venska hipertenzija završni je hemodinamski mehanizam refluksa, opstrukcije i/ili disfunkcije mišićno-venske pumpe. U zdravoj nozi ambulacija snižava distalni venski tlak; kod bolesti se tlak nedostatno smanjuje ili se brzo vraća, prenoseći se na mikrocirkulaciju. Posljedična endotelna aktivacija, leukocitna upala, kapilarna permeabilnost, edem, ekstravazacija eritrocita i remodeliranje matriksa doprinose staznom dermatitisu, hemosiderinskoj pigmentaciji, lipodermatosklerozi, bijeloj atrofiji i ulceraciji. Dijagnoza nije samo klinička etiketa: dupleks određuje anatomski segment i patofiziologiju, a CEAP standardizira opis. Kompresija smanjuje venski promjer i edem te podupire pumpu lista, ali razina se prilagođava arterijskoj perfuziji, neuropatiji, obliku uda i toleranciji. Aktivni venski ulkus zahtijeva etiološku procjenu i liječenje refluksa uz kompresiju kada je sigurna. Termin ne objašnjava svaki edem ili dermatitis; srčani, bubrežni, limfni, lijekovima uzrokovani i upalni uzroci moraju se razmotriti.