Hipoksija rane

Nakon ozljede kratkotrajni pad kisika normalno pokreće stvaranje novih krvnih žila. Ako je kisika dugo premalo, obrambene stanice slabije uništavaju bakterije, fibroblasti stvaraju manje kvalitetnoga matriksa, a epitelizacija se usporava. Uzroci mogu biti arterijska bolest, edem, infekcija, anemija, pušenje ili pritisak na tkivo. Sama boja rane ne pokazuje pouzdano koliko kisika ima. Potrebna je procjena cirkulacije i uzroka, a liječenje je usmjereno na poboljšanje perfuzije, rasterećenje, kontrolu infekcije i opće stanje. Mjerenje kisika kroz kožu pomaže u procjeni, ali ovisi o oteklini, upali i načinu mjerenja. Liječenje kisikom u barokomori ili lokalnom primjenom nije standardno liječenje svake rane: dokazi su ograničeni, a takav se postupak razmatra samo u odabranim slučajevima i nikada umjesto zahvata kojim se popravlja protok krvi.

Hipoksija rane nastaje kada isporuka kisika ne zadovoljava metaboličku potražnju. Akutna hipoksija stabilizira HIF i potiče VEGF, angiogenezu i prilagodbu metabolizma, ali kronična hipoksija smanjuje oksidativno ubijanje mikroorganizama, sintezu i umrežavanje kolagena te proliferaciju keratinocita i fibroblasta. Etiologija može uključiti makrovaskularnu ishemiju, mikrovaskularnu disfunkciju, edem, anemiju, pritisak i povećanu potrošnju u infekciji. Transkutana oksimetrija (TcPO2) mjeri tlak kisika u koži i koristan je dodatak procjeni perfuzije, ali na nalaz utječu edem, upala, infekcija, debljina i temperatura kože te položaj sonde, pa se vrijednosti tumače zajedno s ostalim vaskularnim pretragama i kliničkom slikom; nijedan pojedinačni prag ne zamjenjuje vaskularnu obradu. Dokazna podloga za dodatne terapije kisikom ograničena je: Cochraneov pregled hiperbarične oksigenacije u kroničnim ranama nalazi moguće kratkoročno poboljšanje cijeljenja dijabetičkih ulkusa uz nisku sigurnost dokaza, heterogene i male studije te izostanak jasne dugoročne koristi, dok smjernice IWGDF 2023 hiperbaričnu oksigenaciju i topikalnu terapiju kisikom smatraju tek mogućim dodatkom u odabranih bolesnika nakon optimalne standardne skrbi. Lokalni kisik ili hiperbarična terapija nisu zamjena za revaskularizaciju kada postoji ispravljiva arterijska bolest.