Kirurška rana

Kirurška rana nastaje rezom tijekom operacije. Neke se rane odmah zatvaraju šavovima, kopčama ili kožnim ljepilom, dok se druge namjerno ostavljaju otvorenima i zatvaraju kasnije ili cijele postupnim ispunjavanjem. U ranim danima mogući su blaga osjetljivost, manja oteklina i oskudan iscjedak, ali očekivani tijek ovisi o vrsti i mjestu zahvata. Potrebno je slijediti pisane upute kirurškoga tima jer način njege, tuširanja i promjene obloge nije jednak za sve rane. Stručnu procjenu traže razdvajanje rubova, sve jača bol, širenje crvenila ili topline, gnojni iscjedak, neugodan miris, krvarenje koje ne prestaje ili temperatura. Naglo otvaranje dublje rane, vidljivo duboko tkivo ili izbočenje sadržaja kroz rez hitno je stanje. Vanjski izgled ne isključuje dublju infekciju, pa se sumnjive promjene ne trebaju liječiti samostalno.

Kirurška rana namjerno je nastala incizija ili ekscizijski defekt kože i potkožnih, a često i dubljih struktura. Cijeljenje može biti primarnom intencijom nakon neposredne aproksimacije rubova, sekundarnom intencijom iz otvorenoga dna ili odgođenim primarnim zatvaranjem. Procjena uključuje zahvat i klasifikaciju kontaminacije, anatomsku dubinu, perfuziju i napetost rubova, hemostazu, strano tijelo ili implantat, eksudat, bol i sistemske čimbenike. Uredan površinski izgled ne isključuje duboku incizijsku ili organ/prostor infekciju. Kirurška rana nije sinonim za infekciju kirurškoga mjesta: potonja zahtijeva određene kliničke i nadzorne kriterije. Komplikacije obuhvaćaju hematom, serom, ishemiju rubova, infekciju, dehiscenciju, fistulu i patološko ožiljkavanje. Oblogu i režim kontrole treba prilagoditi načinu zatvaranja, količini iscjetka i riziku, uz izbjegavanje nepotrebnog narušavanja zatvorene incizije. Kod dehiscencije treba odrediti zahvaćene slojeve i hitnost; evisceracija zahtijeva neposredno kirurško zbrinjavanje. Smjernice za prevenciju infekcije odnose se na perioperacijski sustav skrbi, a ne samo na lokalnu njegu reza.