Kvantitativna kultura tkiva

Kod ozbiljne ili nejasne infekcije liječnik može uzeti mali komad tkiva iz očišćene rane, obično tijekom debridmana ili zahvata. Laboratorij zatim utvrđuje koje su žive bakterije narasle i u kojoj približnoj količini. Uzorak tkiva može bolje predstavljati dubinu rane od površinskog brisa, ali ni velik broj bakterija nije sam po sebi dokaz da tkivo napada infekcija. Neke vrlo opasne bakterije mogu štetiti u manjem broju, dok druge mogu biti brojne bez invazije. Rezultat se zato uspoređuje sa simptomima, izgledom rane, histološkim nalazom i dubinom bolesti. Postupak je invazivan, može krvariti i nije potreban za svaku ranu; izvodi ga osposobljeni djelatnik kada će nalaz promijeniti liječenje.

Kvantitativna kultura homogeniziranog tkiva izražava opterećenje kultivabilnim mikroorganizmima u CFU/g. Povijesni prag 10^5 CFU/g često se navodio kao pokazatelj klinički važnog bioburdena, ali nije univerzalno validiran: uzorci su prostorno heterogeni, virulencija i domaćin razlikuju se, beta-hemolitički streptokoki mogu biti važni pri nižem broju, a biofilm i prethodna terapija utječu na prinos. Stoga kvantitativni nalaz ne smije zamijeniti kliničku dijagnozu. Uzorak treba uzeti aseptično iz reprezentativnog dubokog tkiva nakon čišćenja i debridmana, prije antibiotika kada je sigurno, te pravilno transportirati za aerobnu i prema indikaciji anaerobnu kulturu. U invazivnoj infekciji opeklina i sumnji na gljivičnu invaziju histopatologija dopunjuje kulturu; kod osteomijelitisa uzorak kosti ima veću etiološku vrijednost od mekog tkiva.