Magnetska rezonancija kod sumnje na osteomijelitis

Osteomijelitis je infekcija kosti koja se može razviti ispod duboke ili dugotrajne rane. Magnetska rezonancija detaljno prikazuje kost, srž, apsces i okolna meka tkiva bez ionizirajućeg zračenja. Obično se ne radi kao prvi test: liječnik najprije pregledava ranu, može napraviti test sondom do kosti, obični rendgen i krvne nalaze. MR se traži kada nakon toga dijagnoza ostaje nejasna ili treba odrediti opseg bolesti za zahvat. Nalaz nije nepogrešiv; ozljeda, nedavna operacija i Charcotovo stopalo mogu izgledati slično infekciji. Ponekad je za konačnu potvrdu uzročnika potreban uzorak kosti. Prije pregleda treba prijaviti implantate, metal, trudnoću, klaustrofobiju i bubrežnu bolest ako se razmatra kontrast.

MRI je preferirana napredna metoda kada dijagnoza osteomijelitisa, osobito dijabetičkog stopala, ostaje dvojbena nakon kliničke procjene, probe-to-bone testa, radiografije i upalnih biljega. Visoka osjetljivost proizlazi iz prikaza edema koštane srži, kortikalnog prekida, sinusnog trakta, apscesa i opsega mekotkivne infekcije, što pomaže planiranju resekcije. Specifičnost se smanjuje pri Charcotovoj neuroosteoartropatiji, traumi, nedavnoj operaciji, prijelomu i reaktivnom edemu; korelacija ulkusa ili sinusa s kosti i stručna muskuloskeletna interpretacija povećavaju vrijednost. Kontrast može pomoći prikazu nekroze i kolekcija, ali nije nužan u svakoj situaciji. MRI ne identificira uzročnika i ne zamjenjuje uzorak kosti za kulturu i histologiju kada je etiološka potvrda potrebna. PET, leukocitna scintigrafija ili SPECT moguće su alternative kada je MRI kontraindiciran ili neodređen.