Medicinska kompresijska čarapa

Medicinska kompresijska čarapa nije obična uska čarapa. Izrađuje se u određenoj veličini i jačini tako da najviše pritišće oko gležnja, a manje prema gore. Time pomaže smanjiti otok i tegobe kronične venske bolesti te nakon cijeljenja venskog ulkusa može smanjiti rizik povratka rane. Veličina se mjeri kada je otok što manji, a razred kompresije odabire stručnjak nakon procjene arterijske cirkulacije, kože, osjeta i sposobnosti oblačenja. Naborana, presavinuta ili pogrešno velika čarapa može napraviti žlijeb i oštetiti kožu. Pomagala za navlačenje i pomoć druge osobe mogu poboljšati redovitu uporabu. Nova bol, hladni ili plavi prsti, utrnulost, rana ili naglo povećanje otoka razlog su za skidanje prema dobivenoj uputi i brzu procjenu. Čarapa se ne kupuje samo prema osjećaju „jače je bolje”, osobito kod arterijske bolesti ili dijabetičke neuropatije.

Medicinska kompresijska čarapa primjenjuje standardiziranu gradiranu kompresiju, nominalno definiranu tlakom u području B i klasom prema regionalnom standardu; klase nisu izravno zamjenjive među europskim, britanskim i američkim sustavima. Indikacije uključuju simptome kronične venske bolesti, edem, određene posttrombotske tegobe i prevenciju recidiva venskog ulkusa nakon cijeljenja. Učinkovitost ovisi o točnoj izmjeri, materijalu, duljini, očuvanju tlaka, sposobnosti oblačenja i adherenciji. Prije propisivanja procjenjuju se arterijska perfuzija, osjet, koža, oblik uda, srčano stanje i manualna sposobnost. ESVS preporučuje najmanje 15 mmHg za simptomatsku CVD, a 20–40 mmHg za edem C3 i promjene C4b u prikladnih bolesnika; aktivni ulkus često zahtijeva sustav koji lakše prilagođava tlak promjenjivom opsegu. Teška arterijska okluzivna bolest kontraindikacija je za standardnu snažnu čarapu, dok granični slučajevi traže modificirani režim i nadzor. Praćenje uključuje stanje kože, distalnu perfuziju, volumen uda, udobnost i stvarno nošenje; zamjena je potrebna kada materijal izgubi kompresiju.