Mikrotransplantacija kože

Kod mikrotransplantacije uzme se mala količina vlastite kože i podijeli na vrlo sitne presatke. Oni se rasporede po dobro pripremljenoj rani, gdje mogu poslužiti kao brojna mala središta iz kojih raste novi epitel. Prednost je što se relativno malim donorskim mjestom može pokriti veća površina, a neke se tehnike mogu izvesti u lokalnoj anesteziji. Presatci ipak ne uspijevaju na nekrotičnom, slabo prokrvljenom ili nekontrolirano inficiranom ležištu. Prije postupka treba liječiti uzrok rane, osigurati perfuziju, kontrolirati eksudat i po potrebi učiniti debridman. Rezultat ovisi o tehnici, vrsti rane i zaštiti presadaka od pomicanja. Mikrotransplantacija nije isto što i presađivanje pune plohe kože i nije prikladna za svaku ranu.

Mikrotransplantacija obuhvaća više tehnika autolognoga prijenosa sitnih epidermalnih ili dermoepidermalnih fragmenata, uključujući pinch, stamp, minced i Meek mikropresatke. Fragmentiranjem se povećava omjer ekspanzije i broj rubova iz kojih keratinociti mogu migrirati. Indikacije uključuju odabrane kronične rane i opekline s vitalnim, granulirajućim ležištem. Ključni preduvjeti su adekvatna perfuzija, kontrola infekcije i biofilma, hemostaza, ravnomjeran kontakt te zaštita od smicanja i prekomjernog eksudata. Dokazi su heterogeni jer se tehnike, veličina fragmenata i populacije razlikuju. Prospektivne studije upućuju na mogućnost zacjeljivanja uz manju donorsku površinu, ali standardni mrežasti presadak kože djelomične debljine ostaje referentna metoda za mnoge indikacije. Termin treba navesti uz točnu tehniku, a ne kao jedinstven proizvod.