Mješoviti arterijsko-venski ulkus

Ovaj ulkus nastaje kada su istodobno prisutna dva problema s cirkulacijom: vene nedovoljno vraćaju krv iz noge, a arterije ne dovode dovoljno krvi i kisika u tkivo. Rana zato može imati obilježja i venskog i arterijskog ulkusa, pa se uz otok mogu javiti hladno stopalo, bol pri hodu ili mirovanju i slabije opipljiv puls. Izgled rane sam nije dovoljan za dijagnozu. Potrebna je stručna vaskularna procjena, najčešće uz mjerenje gležanjsko-brahijalnog indeksa, a u nekih osoba i tlaka na nožnom prstu ili drugih pretraga. Posebno je važno da se kompresija ne odabire samo prema otoku ili mjestu rane. Nagla jaka bol, bljedilo ili hladnoća stopala, širenje crnila, gubitak osjeta ili znakovi infekcije zahtijevaju žurnu procjenu.

Mješoviti arterijsko-venski ulkus predstavlja ulceraciju donjeg ekstremiteta uz istodobnu kroničnu vensku hipertenziju i klinički relevantnu arterijsku insuficijenciju. Fenotip je heterogen: mogu koegzistirati edem, hemosiderinske promjene i eksudacija s distalnom boli, hladnoćom, produljenim kapilarnim punjenjem i drugim znakovima ishemije. Morfologija i položaj nisu dovoljno specifični za etiološku klasifikaciju. Obrada uključuje anamnezu, pregled pulsa i kože, Dopplerom izmjeren ABI te, kada je ABI nepouzdan zbog medijske kalcifikacije ili nalaz ne odgovara kliničkoj slici, tlak nožnog prsta/TBI, valne oblike, transkutanu oksimetriju ili slikovnu vaskularnu dijagnostiku. Pragovi za modificiranu kompresiju razlikuju se među smjernicama; sigurnost ne ovisi samo o omjeru ABI nego i o apsolutnom tlaku u gležnju ili prstu, simptomima i stručnom nadzoru. Etiološko liječenje može zahtijevati arterijsku i vensku intervenciju. Pojam ne bi smio postati opravdanje za empirijsku kompresiju bez objektivne procjene perfuzije.