Primarno cijeljenje rane

Kod primarnog cijeljenja rubovi rane spojeni su odmah nakon nastanka ili operacije, najčešće šavovima, spajalicama, trakama ili kožnim ljepilom. Tako se smanjuje otvor koji tijelo mora ispuniti novim tkivom, pa čista rana obično cijeli brže i s užim ožiljkom nego otvorena rana. Spojeni rubovi ipak ne znače da je proces završen: čvrstoća se razvija postupno, a rana se može inficirati ili razdvojiti. Stručnu procjenu treba zatražiti ako se rubovi razmiču, raste crvenilo i oteklina, pojavljuje se gnojni iscjedak, nova ili jača bol, temperatura ili krvarenje. Nije svaka rana prikladna za trenutačno zatvaranje, osobito kada je jako onečišćena, postoji odumrlo tkivo, izgubljen je veći dio tkiva ili nije sigurna prokrvljenost.

Primarna intencija označuje cijeljenje rane čiji su dermalni i epidermalni rubovi približeni pri početnom zbrinjavanju šavovima, spajalicama, adhezivima ili drugim sredstvom. Tipično uključuje minimalan tkivni defekt, kraću fazu granulacije i manju potrebu za kontrakcijom nego sekundarna intencija. Biološke faze hemostaze, upale, proliferacije i remodeliranja ipak se odvijaju, a početna mehanička stabilnost pretežno ovisi o materijalu za zatvaranje. Preduvjeti uključuju odgovarajuću hemostazu, vitalne rubove bez napetosti, uklanjanje mrtvog prostora i prihvatljivu kontaminaciju. CDC nadzorna definicija primarnog zatvaranja temelji se na zatvaranju bilo kojeg dijela kože tijekom izvorne operacije i nije potpuno istovjetna kliničkom pojmu primarne intencije. Primarno zatvaranje ne isključuje infekciju kirurškog mjesta, hematom, serom ili dehiscenciju. Odluka o zatvaranju kontaminirane traumatske ili kirurške rane ovisi o vremenu, perfuziji, debridmanu, anatomiji i riziku infekcije; termin opisuje način cijeljenja, ne jamči ishod.