Rana pune debljine

Rana pune debljine prošla je kroz cijelu kožu. U njoj se može vidjeti potkožno masno tkivo, a kod dubljih ozljeda i fascija, mišić, tetiva ili kost. Takva rana obično ne može stvoriti novu kožu iz sredine kao plića rana, nego se postupno ispunjava novim tkivom i zatvara s rubova ili zahtijeva kirurško zatvaranje. Dubina i vidljive strukture utječu na rizik od infekcije, gubitka funkcije i sporog cijeljenja. Potrebna je stručna procjena uzroka, prokrvljenosti, osjeta, infekcije i svih skrivenih prostora. Žurno se treba javiti kod izložene kosti ili tetive, jakog krvarenja, gubitka funkcije ili osjeta, hladnog uda, brzo rastuće boli, crnila, neugodnog mirisa, temperature ili općeg pogoršanja. Naziv opisuje dubinu, ali ne određuje sam stadij ni terapiju.

Rana pune debljine uključuje gubitak epidermisa i cijelog dermisa, uz varijabilno zahvaćanje potkožja i struktura ispod njega. U središtu defekta nema očuvanih epidermalnih adneksa sposobnih za otočnu reepitelizaciju, pa spontano cijeljenje ovisi o granulacijskom tkivu, kontrakciji i migraciji keratinocita s rubova. Izložene fascije, tetive, zglob, hrskavica ili kost mijenjaju rizik i rekonstruktivni plan. Dubina se dokumentira anatomski, a ne samo brojčano; tuneli i podminiranje mogu povećati stvarni opseg. Pojam nije sinonim za stadij 3 ili 4 ozljede uzrokovane pritiskom: stadij zahtijeva potvrđen etiološki kontekst pritiska i specifična pravila klasifikacije. Ni boja ni bol nisu pouzdani samostalni pokazatelji dubine, osobito uz neuropatiju, eshar ili opeklinu u razvoju. Procjena uključuje perfuziju, vitalnost rubova, mikrobiološki i upalni status, izložene strukture i cilj cijeljenja. Odabir sekundarne intencije, primarnog zatvaranja, presatka ili režnja temelji se na cjelini, ne na terminu pune debljine.