Razderotina kože

Razderotina kože nastaje kada trenje, udarac, pomicanje tijela ili skidanje ljepljivog materijala odvoji krhki sloj kože. Češća je u starijih osoba, ali može nastati u svakoj dobi. Ako postoji kožni režanj, nemojte ga rezati, povlačiti ni vraćati silom. Krvarenje zaustavite blagim pritiskom, a ranu zaštitite čistom neljepljivom oblogom i što prije pokažite zdravstvenom radniku. Hitnu procjenu tražite ako krvarenje ne prestaje, rana je duboka ili jako onečišćena, vidi se dublja struktura, područje je blijedo, hladno ili utrnulo ili bol naglo jača. Sve veće crvenilo, toplina, oteklina, gnojni iscjedak, neugodan miris ili vrućica mogu upućivati na infekciju. Ljepljivu oblogu ne skidajte naglo jer se režanj može ponovno odvojiti.

ISTAP od 2025. razderotinu kože definira kao traumatsku ranu uzrokovanu mehaničkim silama, uključujući uklanjanje medicinskih ljepila i rukovanje pacijentom, promjenjive dubine koja se ne proteže kroz potkožni sloj. Time se razlikuje od opće laceracije koja može dosegnuti fasciju ili dublje strukture. Procjena obuhvaća mehanizam, anatomsko mjesto, dimenzije i dubinu, krvarenje, kontaminaciju, bol, perfuziju i održivost kožnog režnja, stanje okolne kože te čimbenike koji usporavaju cijeljenje. Nakon nježnog čišćenja održivi se režanj, bez rastezanja, približava izvornom položaju; zatim se rana razvrstava ISTAP sustavom. Nekrotični dio može zahtijevati stručno debridiranje, ali održivo tkivo treba sačuvati. Prednost imaju atraumatske, neljepljive obloge i kontrolirano vlažno cijeljenje; suha gaza i snažno prianjajući akrilatni ili gumeni adhezivi mogu ponovno ozlijediti režanj. Potrebno je dokumentirati i nadzirati znakove infekcije te status zaštite protiv tetanusa prema mehanizmu i lokalnom protokolu. Rana koja ne napreduje očekivano ili ne epitelizira približno unutar četiri tjedna zahtijeva ponovnu etiološku procjenu.