Testiranje antimikrobne osjetljivosti (antibiogram)

Antibiogram se radi u mikrobiološkom laboratoriju nakon što se iz pravilno uzetog uzorka uzgoji i prepozna mikroorganizam. Pokazuje na koje bi lijekove taj mikroorganizam mogao biti osjetljiv, a na koje otporan. Nalaz sam po sebi ne dokazuje da je rana inficirana jer u rani mogu biti prisutni mikroorganizmi koji ne uzrokuju bolest. Liječnik rezultat povezuje sa znakovima infekcije, dubinom rane, cirkulacijom, alergijama, drugim bolestima i mjestom djelovanja lijeka. Nemojte samostalno započinjati, mijenjati ili prekidati antibiotik prema pojedinoj oznaci na nalazu.

Testiranje antimikrobne osjetljivosti (AST) određuje in vitro fenotip izolata prema standardiziranoj metodi, najčešće mjerenjem minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) referentnom mikrodilucijom u bujonu ili mjerenjem zone inhibicije disk-difuzijom. Dobivena vrijednost uspoređuje se s aktualnim graničnim vrijednostima za točnu kombinaciju vrste i lijeka. U EUCAST sustavu S znači osjetljiv uz standardni režim doziranja, I osjetljiv uz povećanu izloženost, a R rezistentan; I nije sinonim za neodređen ili automatski neučinkovit lijek. Klinička uporabljivost ovisi o reprezentativnom uzorku uzetom nakon čišćenja i debridmana kada je indiciran, pouzdanoj identifikaciji izolata, kontroli kvalitete metode te pravodobnoj primjeni važećih tablica. Kod rane antibiogram ne razlikuje kolonizaciju od infekcije, ne predstavlja izravni test biofilma ni u pravilu test lokalnih antiseptika. Definitivni izbor terapije mora uzeti u obzir kliničku težinu i mjesto infekcije, dozu i tkivnu penetraciju, funkciju bubrega i jetre, alergije, interakcije, prethodne lijekove, epidemiološki rizik te potrebu za kontrolom izvora infekcije.