Preskoči na glavni sadržaj

Infekcije kirurškog mjesta: prevencija, dijagnostika i liječenje

Od nadzorne definicije do kliničke odluke

Objavljeno
Procjena čitanja
Približno 20 min
Zadnja izmjena
Sljedeća revizija
Zdravstveni djelatnik priprema sterilni materijal za skrb kirurške incizije u kliničkom okruženju.

Infekcija kirurškog mjesta može zahvatiti kožu, dublje slojeve incizije ili organ i prostor u kojem je zahvat izveden. Članak objašnjava razlike među razinama infekcije, aktualne nadzorne definicije, čimbenike rizika, preventivni perioperativni paket, kliničku i mikrobiološku dijagnostiku te načela liječenja uz kontrolu izvora i racionalnu antimikrobnu terapiju.

Stručni prikaz

Ključne točke

  • Infekcije kirurškog mjesta (SSI) dijele se na površinske incizijske, duboke incizijske te infekcije organa ili prostora.
  • Nadzorna definicija SSI-ja i klinička dijagnoza nisu ista stvar; vremenski okvir epidemiološkog praćenja ne smije biti razlog za ignoriranje klinički očite infekcije.
  • Pozitivna mikrobiološka kultura sama po sebi ne dokazuje SSI; uzorak mora odgovarati dubini sumnjive infekcije.
  • Najvažnije preventivne mjere djeluju kao perioperativni paket: profilaksa, priprema kože, izbjegavanje nepotrebnog uklanjanja dlaka, normotermija, glikemija, tehnika i nadzor.
  • Kod apscesa, nekroze ili duboke infekcije antibiotik nije zamjena za drenažu, debridman ili drugu kontrolu izvora infekcije.
  • Profilaktički antibiotik ne treba rutinski nastavljati nakon zatvaranja incizije samo zato što je ostavljen dren.

Što je infekcija kirurškog mjesta i zašto definicija mora biti precizna

(engl. surgical site infection, SSI) jest infekcija povezana s operacijskim zahvatom koja može zahvatiti različite anatomske razine. Najvažnija praktična podjela razlikuje površinsku incizijsku infekciju, duboku incizijsku infekciju te infekciju organa ili prostora. Taj koncept nalazimo u EWMA (engl. European Wound Management Association, Europsko udruženje za liječenje rana) dokumentu iz 2020., aktualnom ECDC (engl. European Centre for Disease Prevention and Control, Europski centar za sprječavanje i kontrolu bolesti) protokolu te u kriterijima američkog CDC-a (engl. Centers for Disease Control and Prevention, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti) i njegove mreže NHSN (engl. National Healthcare Safety Network, Nacionalna mreža za sigurnost u zdravstvenoj skrbi).

Razine infekcije kirurškog mjesta
Razine infekcije kirurškog mjesta
Razina SSI-jaPrimarno zahvaćeno područjeKlinički orijentiri
Površinska incizijskakoža i potkožno tkivo, progresivna lokalna bol, crvenilo, toplina ili oteklina
Duboka incizijskafascija i mišićni slojevi incizijeduboka bol, dehiscencija, gnojni eksudat iz dubine, ili infekcija vidljiva pregledom odnosno snimanjem
Organ ili prostoranatomsko područje otvoreno ili manipulirano zahvatom, izvan same incizijeduboka kolekcija, gnojni eksudat iz drena, apsces, radiološki ili operacijski dokaz infekcije

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Presjek trbušne stijenke kroz zašivenu kiruršku inciziju s tri označene razine infekcije: površinska u koži i potkožju, duboka u fasciji i mišiću te infekcija organa ili tjelesne šupljine.
Tri razine infekcije kirurškog mjesta prema dubini zahvaćenoga tkiva: površinska incizijska, duboka incizijska te infekcija organa ili tjelesne šupljine.

Aktualni ECDC protokol iz 2025. za epidemiološki nadzor definira površinski SSI unutar 30 dana. Za duboki SSI i SSI organa ili prostora primjenjuje 30 dana kada nema implantata, odnosno 90 dana kada je implantat ostavljen. CDC/NHSN 2026. također koristi razdoblja od 30 ili 90 dana prema kategoriji zahvata, pri čemu se površinske infekcije prate 30 dana.

To je važna promjena u odnosu na stariji koncept od jedne godine kod implantata koji se još može pronaći u literaturi, uključujući EWMA dokument iz 2020.

Postoji i hrvatska regulatorna posebnost. Pravilnik o sprečavanju i suzbijanju bolničkih infekcija iz 2012. postoperativnu infekciju kao infekciju povezanu sa zdravstvenom skrbi vremenski veže uz mjesec dana nakon operacije, odnosno godinu dana kod ugrađenog implantata. Istodobno isti Pravilnik propisuje da metodologija praćenja treba biti usklađena s metodologijom ECDC-a. Budući da je ECDC protokol u međuvremenu izmijenjen, za formalni epidemiološki nadzor treba primjenjivati aktualni nacionalni odnosno institucijski postupnik i ne izvoditi vlastitu pravnu interpretaciju.

Rizik počinje prije incizije: bolesnik, zahvat i mikroorganizmi

Infekcija kirurškog mjesta rijetko je posljedica jednog izoliranog čimbenika. Rizik nastaje iz odnosa bolesnika, vrste i trajanja zahvata, mikrobnog opterećenja, kirurške tehnike i kvalitete perioperativne skrbi. Upravo se taj odnos u EWMA dokumentu prikazuje kroz tri međusobno povezana područja: bolesnik, kirurški postupak i mikroorganizmi.

Aktualni ECDC podaci dobro pokazuju zašto nije korektno govoriti o jednoj učestalosti SSI-ja. U izvješću objavljenom u srpnju 2026., koje obuhvaća podatke za 2023. iz 12 država članica Europske unije i jedne države Europskoga gospodarskog prostora, prijavljeno je 6254 SSI-ja nakon 421 397 zahvata. Udio se kretao od 0,4 % nakon laminektomije do 10,2 % nakon otvorenih operacija kolona. To nisu procjene za sve operacije niti za cijelu Europu, nego podaci iz europskog sustava nadzora za određene vrste zahvata.

Čimbenici na strani bolesnika

Posebno su važni šećerna bolest i perioperativna hiperglikemija, pretilost, pothranjenost, pušenje, imunosupresija, ozbiljne komorbidnosti te poremećena perfuzija. Rizik nije jednak u svakog bolesnika i utjecaj pojedinog čimbenika ovisi o zahvatu.

Čimbenici na strani zahvata

Važni su stupanj kontaminacije operacijskog polja, duljina i složenost operacije, hitnost zahvata, prisutnost devitaliziranog tkiva ili hematoma, stvaranje mrtvog prostora, strano tijelo odnosno implantat te kvaliteta hemostaze i tkivne perfuzije. ECDC i CDC i dalje uključuju klasifikaciju operacijske rane i druge proceduralne čimbenike u nadzornu stratifikaciju rizika.

Klasa operacijske rane

Klasa operacijske rane opisuje polja u trenutku zahvata i ulazi u stratifikaciju rizika u sustavima nadzora. Ona ne opisuje kvalitetu rada tima, nego okolnosti zahvata, i pomaže da se očekivani rizik tumači realno.

Klase operacijske rane i orijentacijski rizik infekcije
Klase operacijske rane i orijentacijski rizik infekcije
KlasaOpisPraktična napomena
Čistaelektivni zahvat, bez ulaska u probavni, dišni ili urogenitalni sustav i bez upalenajniži očekivani rizik; profilaksa nije uvijek potrebna
Čista-kontaminiranakontrolirani ulaz u šuplji organ bez značajnoga izlijevanja sadržajaprofilaksa je uobičajena i vremenski precizno vođena
Kontaminiranasvježa otvorena trauma, prekid asepse ili značajno izlijevanje sadržajaveći rizik; potrebna je odluka o liječenju, a ne samo o profilaksi
Prljava odnosno inficiranapostojeća infekcija, ili perforacijaantimikrobna terapija je liječenje postojeće infekcije, uz kontrolu izvora

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Shema četiriju klasa operacijske rane s hrvatskim oznakama: čista, čista-kontaminirana, kontaminirana i prljava odnosno inficirana rana, uz strelicu rastućega rizika infekcije.
Klasa operacijske rane opisuje mikrobno opterećenje polja u trenutku zahvata i dio je stratifikacije rizika u epidemiološkom nadzoru.

Prevencija: perioperativni paket važniji je od jedne intervencije

Prevencija SSI-ja počinje prije ulaska u operacijsku dvoranu. Najbolji rezultati ne proizlaze iz jednog antimikrobnog proizvoda, nego iz dosljednog provođenja niza provjerenih mjera. Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije obuhvaćaju 29 preporuka iz preoperativnog, intraoperativnog i postoperativnog razdoblja, a aktualni zajednički dokument društava SHEA (engl. Society for Healthcare Epidemiology of America, Američko društvo za bolničku epidemiologiju), IDSA (engl. Infectious Diseases Society of America, Američko društvo za infektivne bolesti) i APIC (engl. Association for Professionals in Infection Control and Epidemiology, Udruga stručnjaka za kontrolu infekcija i epidemiologiju) mjere dijeli na temeljne postupke i dodatne pristupe za odabrane skupine.

Vremenska os perioperativnoga paketa mjera s hrvatskim oznakama: prije operacije tuširanje sapunom, dlaka se ne uklanja rutinski i profilaksa kad je indicirana; tijekom operacije antiseptička priprema kože, normotermija, kontrola glikemije te tehnika i hemostaza; poslije operacije aseptička promjena obloge, prepoznavanje znakova i nadzor nakon otpusta.
Prevencija infekcije kirurškog mjesta djeluje kao paket: pojedinačna mjera nosi manje koristi od dosljednoga provođenja cijeloga niza.

Priprema bolesnika i kože

Prije operacije bolesnika treba savjetovati o tuširanju ili kupanju sapunom. Dlaka na mjestu operacije ne uklanja se rutinski; ako ometa zahvat, preferira se uklanjanje koje minimalno traumatizira kožu, najčešće električnim šišačem. Rutinsko brijanje britvicom povećava mikrotraumu kože i nije preporučeni standard.

Dekolonizacija bakterije Staphylococcus aureus nije univerzalna mjera za svakog kirurškog bolesnika. NICE (engl. National Institute for Health and Care Excellence, britanski Nacionalni institut za zdravstvenu i socijalnu skrb) preporučuje razmotriti intranazalni mupirocin uz pranje klorheksidinom prije zahvata kod kojih je S. aureus relevantan uzročnik, uzimajući u obzir vrstu zahvata, individualni rizik i lokalnu epidemiologiju. Aktualni američki konsenzus također najjače podatke nalazi za mupirocin i klorheksidin u odabranim populacijama, osobito u ortopedskoj i kardiokirurškoj praksi.

Kirurško polje neposredno prije incizije priprema se odgovarajućim antiseptikom. Aktualne preporuke daju prednost alkoholnim antiseptičkim pripravcima kada anatomsko mjesto i sigurnosni uvjeti dopuštaju uporabu alkohola; podaci često favoriziraju kombinaciju klorheksidina i alkohola, ali izbor mora uzeti u obzir mjesto primjene, kontraindikacije i lokalni protokol.

Usporedna shema pripreme kože s hrvatskim oznakama: preporučeni električni šišač samo kada dlaka ometa zahvat i alkoholni antiseptik kada je dopušten, nasuprot brijanju britvicom i rutinskom uklanjanju dlaka koje treba izbjegavati.
Dlaka se ne uklanja rutinski; kada je uklanjanje potrebno, bira se postupak s najmanjom mikrotraumom kože.

Antibiotska profilaksa

Antibiotska profilaksa mora koristiti odgovarajući lijek, dozu i vrijeme primjene za konkretan zahvat. SHEA/IDSA/APIC preporučuje početak primjene unutar jednog sata prije incizije za većinu lijekova, uz pravodobno ponavljanje doze kod dugih operacija ili značajnog gubitka krvi. Posebno je važna aktualna preporuka da se profilaktički antibiotik prekine nakon zatvaranja incizije; nastavak profilakse zbog prisutnosti drena nije pokazao korist u smanjenju SSI-ja, a povećava rizik neželjenih učinaka i antimikrobne rezistencije.

Praktično to znači tri odluke. Prva je odabir lijeka prema očekivanim uzročnicima za konkretan zahvat i prema dokumentiranoj preosjetljivosti. Druga je doza prilagođena tjelesnoj masi, jer standardna doza kod izražene pretilosti može dati preniske koncentracije u tkivu. Treća je ponavljanje doze tijekom dugoga zahvata ili nakon velikoga gubitka krvi, prema poluvijeku odabranog lijeka.

Vremenska os antibiotske profilakse s hrvatskim oznakama: primjena unutar šezdeset minuta prije incizije, ponovna doza kod duge operacije ili velikoga gubitka krvi te prekid nakon zatvaranja incizije, uz napomenu da dren nije razlog za nastavak profilakse.
Vrijeme je dio djelovanja profilakse: doza prije incizije, ponavljanje kod dugih zahvata i prekid nakon zatvaranja incizije.

Ostale važne komponente uključuju održavanje normotermije, odgovarajuću perfuziju, izbjegavanje značajne hiperglikemije, kvalitetnu kiruršku tehniku, pravodobnu hemostazu, ograničavanje devitaliziranog tkiva i mrtvog prostora te korištenje kontrolnih lista i perioperativnih paketa mjera.

Razina dokazaVisoka do umjerenaWHO 2018, SHEA/IDSA/APIC 2022, NICE NG125, EWMA 2020Najčvršća je potpora za dosljedno provođenje standardnih perioperativnih postupaka. Dokazi za posebne obloge, antimikrobne materijale i profilaktičku terapiju negativnim tlakom ovise o populaciji i riziku te ih ne treba generalizirati na sve kirurške incizije.

Jedan važan primjer razvoja dokaza je preko zatvorene incizije (ciNPWT). EWMA je 2020. opravdano naglašavala nesigurnost i nisku kvalitetu tada dostupnih podataka. Noviji SHEA/IDSA/APIC dokument, nakon dodatnih studija, svrstava negativnotlačne obloge među dodatne pristupe za bolesnike koji mogu imati korist, uz umjerenu kvalitetu dokaza. To nije argument za rutinsku primjenu na svaku inciziju, nego primjer kako se preporuka mijenja s razvojem dokaza.

Kada posumnjati na SSI: klinička procjena i diferencijalna dijagnoza

SSI je prije svega klinički problem. Sve operacijske rane prolaze kroz ranu upalnu fazu cijeljenja, pa blaga osjetljivost, ograničena oteklina i diskretno crvenilo neposredno nakon operacije nisu automatski infekcija. Problem nastaje kada znakovi odstupaju od očekivanog tijeka: bol raste umjesto da se smanjuje, eritem se širi, nastaju nova toplina i induracija, pojavljuje se gnojni eksudat, rana se razdvaja ili se bolesnik sistemski pogoršava.

Diferencijalna dijagnoza

Promjene operacijske rane koje mogu oponašati ili pratiti SSI uključuju:

  • normalnu postoperativnu upalnu reakciju
  • serom
  • hematom
  • neinfektivnu dehiscenciju rane
  • ishemiju i nekrozu rubova
  • kontaktnu ili alergijsku reakciju na ljepilo, ili oblogu
  • lokalnu reakciju na šav (tzv. stitch abscess)
  • limforeju
  • postoperativni edem
  • nekrotizirajuću infekciju mekih tkiva
  • duboku infekciju uz implantat ili infekciju organa odnosno prostora

CDC/NHSN posebno upozorava da samo celulitis bez drugih kriterija i izolirani mali apsces uz šav ne zadovoljavaju njihove kriterije za površinski incizijski SSI. To je nadzorno pravilo, ali dobro ilustrira zašto treba razlikovati lokalnu reakciju od pravog SSI-ja.

Pet usporednih prikaza zašivene kirurške incizije s hrvatskim oznakama: infekcija sa širenjem crvenila i gnojem, serom s bistrom tekućinom, hematom s plavkasto-crvenom oteklinom, ograničena reakcija na šav te ishemija rubova s tamnim suhim rubovima.
Nije svaka promjena incizije infekcija: serom, hematom, reakcija na šav i ishemija rubova imaju drukčiji tijek i drukčije liječenje.

Laboratorijski nalazi poput leukocita, C-reaktivnog proteina i drugih upalnih biljega mogu poduprijeti procjenu, ali nisu dovoljno specifični za samostalno postavljanje ili isključivanje dijagnoze. Kod duboke infekcije ili infekcije organa i prostora slikovna dijagnostika (ultrazvuk, računalna tomografija ili druga modalnost prema anatomiji) može biti presudna za dokaz kolekcije, dubine zahvaćanja ili komplikacije.

Mikrobiološka dijagnostika: uzorak mora odgovoriti na kliničko pitanje

Jedna od najčešćih pogrešaka u skrbi za rane jest zamjena mikrobiološkog nalaza za dijagnozu infekcije. Koža i otvorena rana nisu sterilne. Pozitivan površinski bris može pokazati kolonizaciju, a ne patogene koji održavaju infekciju. EWMA posebno naglašava da mikrobiološki nalaz treba tumačiti zajedno s kliničkim znakovima. Kod duboke infekcije reprezentativniji su aspirat gnoja, duboko tkivo ili kirurški uzorak nego površinski bris.

Ako je uzorkovanje indicirano i bolesnik je klinički stabilan, uzorak je poželjno uzeti prije početka nove antibiotske terapije. Kod sumnje na sepsu ili brzo progresivnu infekciju uzimanje uzorka ne smije odgoditi hitno antimikrobno liječenje i kiruršku procjenu.

Kod površinske incizije bez značajne sekrecije kvalitetno uzet bris može imati određenu ulogu, ali mora se uzimati nakon čišćenja rane i ciljano iz reprezentativnog područja. EWMA opisuje Levineovu metodu kao jedan od standardiziranih načina površinskog uzorkovanja. Kod gnojne kolekcije, duboke incizijske infekcije, osteomijelitisa ili infekcije implantata uzorkovanje mora biti prilagođeno dubini problema.

Presjek zašivene kirurške incizije s hrvatskim oznakama tri razine uzorkovanja: površinski bris nakon čišćenja rane Levineovom metodom, aspirat gnoja iz kolekcije i duboko tkivo odnosno intraoperacijski uzorak, uz napomenu da pozitivan bris nije dokaz infekcije.
Uzorak mora odgovarati dubini sumnjive infekcije; površinski bris ne može odgovoriti na pitanje o subfascijalnoj kolekciji.

Kod implantatnih infekcija često su potrebni višestruki duboki uzorci i specijalizirana mikrobiološka obrada. Odluku o obradi treba uskladiti s kirurgom i kliničkim mikrobiologom, posebno kada su prethodno primjenjivani antibiotici ili se sumnja na mikroorganizme niske virulencije.

Ne liječiti laboratorijski nalaz ako klinička slika ne pokazuje infekciju — i ne čekati savršeni mikrobiološki dokaz kod klinički nestabilnog bolesnika s ozbiljnom infekcijom.

Liječenje: kontrola izvora, antibiotik kada je indiciran i odgovarajuća lokalna skrb

Liječenje ovisi prije svega o dubini infekcije i postojanju kolekcije, nekroze, dehiscencije, implantata ili zahvaćanja organa odnosno prostora.

Kod ograničene površinske incizijske infekcije ponekad je najvažniji postupak otvaranje zahvaćenog dijela rane, uklanjanje odgovarajućih šavova ili spajalica i omogućavanje drenaže. nije automatski potreban u svakoj minimalnoj površinskoj infekciji; potreba ovisi o celulitisu, progresiji, sistemskim znakovima, komorbiditetima i cjelokupnoj kliničkoj slici.

Duboka incizijska infekcija zahtijeva znatno niži prag za kiruršku reviziju. Treba utvrditi integritet fascije, postojanje nekrotičnog tkiva, hematoma, apscesa i stranog materijala. Infekcija organa ili prostora može zahtijevati radiološku ili kiruršku drenažu, reoperaciju ili drugi oblik kontrole izvora.

Odabir antimikrobne terapije

Antimikrobna terapija bira se prema:

  • anatomskoj lokalizaciji
  • vrsti prethodnog zahvata
  • očekivanim uzročnicima
  • lokalnoj rezistenciji
  • težini infekcije
  • prethodnoj antimikrobnoj terapiji
  • prisutnosti implantata
  • alergijama te bubrežnoj i drugim relevantnim funkcijama
  • rezultatu kvalitetno uzete mikrobiološke dijagnostike

Nakon dobivenih rezultata terapiju treba, kada je moguće, suziti na potreban spektar, a trajanje prilagoditi kliničkom odgovoru, dubini infekcije i uspješnosti kontrole izvora. EWMA izričito povezuje liječenje SSI-ja s antimikrobnim upravljanjem i upozorava na nepotrebnu uporabu antibiotika.

Lokalna terapija nije liječenje uzroka duboke infekcije

Obloga treba odgovoriti na potrebe rane: zaštititi tkivo, kontrolirati eksudat, održati odgovarajuće lokalno okruženje i smanjiti traumu pri promjeni. Međutim, nema dovoljno dokaza da bi se jedan tip napredne obloge rutinski proglasio najboljim za prevenciju SSI-ja na svim primarno zatvorenim incizijama. Svjetska zdravstvena organizacija i EWMA upozoravaju upravo na ograničenja takvih dokaza.

NICE preporučuje aseptičku non-touch tehniku pri promjeni obloge te sterilnu fiziološku otopinu za čišćenje tijekom prvih 48 sati. Prema toj smjernici bolesnici se mogu sigurno tuširati nakon 48 sati, uz uvjet da posebne kirurške upute, vrsta zatvaranja ili individualna situacija ne zahtijevaju drugačije postupanje. NICE također ne preporučuje rutinsku uporabu lokalnih antimikrobnih sredstava na primarno cijelećoj kirurškoj rani samo radi smanjenja rizika SSI-ja.

Infekcija povezana s implantatom

Kada je u zahvatu ostavljen implantat, infekcija se ne vodi samo prema dubini nego i prema vremenu od ugradnje, stabilnosti implantata i zrelosti biofilma. Mikroorganizmi na površini stranog materijala slabije su dostupni antimikrobnoj terapiji, pa sama terapija bez kirurške odluke često ne postiže trajnu kontrolu.

Kod rane postoperativne infekcije, orijentacijski unutar prvih nekoliko tjedana od ugradnje, uz stabilan implantat i mekano tkivo koje dopušta zatvaranje, moguć je pristup zadržavanja implantata uz temeljit debridman i izmjenu pokretnih dijelova, nakon čega slijedi ciljana antimikrobna terapija. Kod kasne ili kronične infekcije, labavog implantata, fistule ili opsežnoga oštećenja tkiva češće je potrebno uklanjanje ili zamjena implantata u jednom ili dva koraka.

Dijagnostika se u tim situacijama ne oslanja na površinski bris. Potrebni su višestruki duboki uzorci, po potrebi produljena kultivacija i dogovor s kliničkim mikrobiologom, osobito kada su prethodno primjenjivani antibiotici ili se sumnja na mikroorganizme niske virulencije. Odluka o strategiji je timska i uključuje kirurga, mikrobiologa i infektologa.

Razina dokazaUmjerenaIDSA 2013 (arhivirana smjernica), SHEA/IDSA/APIC 2022, EWMA 2020Načelo odnosa vremena, stabilnosti implantata i kirurške strategije dobro je utemeljeno, ali izbor između zadržavanja i zamjene implantata ovisi o vrsti implantata, uzročniku i stanju bolesnika te se ne može generalizirati.

Usporedna shema infekcije povezane s implantatom s hrvatskim oznakama: rana infekcija do približno četiri tjedna sa stabilnim implantatom i zadržavanjem implantata uz debridman, nasuprot kasnoj ili kroničnoj infekciji sa zrelim biofilmom i češćim uklanjanjem ili zamjenom implantata.
Kod infekcije povezane s implantatom vrijeme od ugradnje, stabilnost implantata i zrelost biofilma mijenjaju kiruršku strategiju.

Algoritam odluke kod sumnje na infekciju kirurškog mjesta

Postupak

Klinički algoritam kod sumnje na SSI

  1. 1. korak: Ako se pojavi nova ili progresivna promjena kirurške rane, najprije procijeni opće stanje bolesnika, vitalne znakove i mogućnost sepse.
  2. 2. korak: Ako postoje hemodinamska nestabilnost, brzo napredovanje, jaka nesrazmjerna bol, nekroza ili sumnja na nekrotizirajuću infekciju, odmah aktiviraj hitnu kiruršku procjenu i procjenu sepse.
  3. 3. korak: Ako bolesnik nije nestabilan, odredi zahvaća li problem samo kožu i potkožje, fasciju i mišić ili postoji sumnja na organ odnosno prostor.
  4. 4. korak: Procijeni operacijski zahvat: datum, kontaminacijsku klasu, implantat, drenove, prethodne reoperacije, komplikacije i prethodnu antibiotsku terapiju.
  5. 5. korak: Pregledaj inciziju zbog gnojnog eksudata, celulitisa, induracije, dehiscencije, nekroze, fluktuacije, hematoma ili seroma.
  6. 6. korak: Ako postoji kolekcija, nekrotično tkivo, duboka dehiscencija ili drugi kontrolabilni izvor, organiziraj drenažu, debridman ili kiruršku reviziju prema kliničkoj indikaciji.
  7. 7. korak: Ako će mikrobiološki nalaz utjecati na liječenje, uzmi najreprezentativniji mogući uzorak prije antibiotika kada stanje bolesnika to dopušta.
  8. 8. korak: Ako postoji sumnja na duboku infekciju ili infekciju organa i prostora koju pregled ne može definirati, učini odgovarajuću slikovnu dijagnostiku i uključi relevantnog specijalista.
  9. 9. korak: Ako postoje indikacije za sistemsku antimikrobnu terapiju, odaberi empirijsku terapiju prema lokalizaciji, težini, lokalnoj rezistenciji i prethodnim lijekovima; kod sepse ne odgađaj terapiju radi čekanja rezultata.
  10. 10. korak: Kada stignu kvalitetni mikrobiološki rezultati, ponovno procijeni dijagnozu i, kada je moguće, usmjeri i suzi antimikrobnu terapiju.
  11. 11. korak: Odaberi lokalnu skrb prema dubini rane, količini eksudata, stanju kože i cilju cijeljenja; nije zamjena za kontrolu izvora.
  12. 12. korak: Dokumentiraj dubinu SSI-ja, provedene postupke, mikrobiologiju i plan kontrole te osiguraj praćenje nakon otpusta jer se infekcija može klinički očitovati tek izvan bolnice.
Dijagram odluke kod sumnje na infekciju kirurškog mjesta s hrvatskim oznakama: nova ili progresivna promjena rane, provjera nestabilnosti i boli nesrazmjerne nalazu, određivanje dubine, drenaža, kirurška revizija ili slikovna dijagnostika te uzorkovanje i ponovna procjena terapije.
Slijed je uvijek isti: najprije isključiti hitno stanje, potom odrediti dubinu, riješiti izvor i tek onda voditi antimikrobnu terapiju.

CDC 2026. izričito traži aktivni, prospektivni nadzor koji uključuje i metode otkrivanja infekcija nakon otpusta, a ECDC upozorava da razlike u nadzoru nakon otpusta bitno utječu na zabilježene stope SSI-ja.

Dokumentiranje i nadzor nakon otpusta

Dio infekcija kirurškog mjesta klinički se očituje tek nakon otpusta, pa ishod ovisi o tome zna li bolesnik komu se javiti i postoji li organizirano praćenje. Praktično je unaprijed odrediti tko procjenjuje ranu nakon otpusta, u kojem roku i na koji način bolesnik može zatražiti izvanrednu procjenu.

Da bi liječenje bilo provjerljivo, zapis mora sadržavati podatke koji se kasnije mogu usporediti: razinu odnosno dubinu infekcije, nalaz incizije, provedene postupke kontrole izvora, vrstu i mjesto uzorkovanja, uvedenu antimikrobnu terapiju s datumom početka i planiranim trajanjem te datum ponovne procjene.

Kao mjerljivi ishodi u praksi se najčešće koriste udio zahvata s prijavljenom infekcijom prema klasi rane, vrijeme od prepoznavanja do kontrole izvora, trajanje antimikrobne terapije, potreba za reoperacijom i ponovni prijam. Bez podataka o razdoblju nakon otpusta te su brojke sustavno preniske.

Shema nadzora nakon otpusta s hrvatskim oznakama: kalendar s razdobljem od trideset dana za površinsku infekciju i devedeset dana za duboku infekciju i implantat te četiri mjerljiva ishoda — zabilježena dubina infekcije, provedena kontrola izvora, trajanje antimikrobne terapije i ponovni prijam ili reoperacija.
Bez nadzora nakon otpusta stopa infekcije izgleda niža nego što jest, a pojedinačni bolesnik ostaje bez pravodobne procjene.

Kada je hitno i gdje se najčešće griješi

Odmah

Hitna kirurška i medicinska procjena potrebna je kod:

  • hemodinamske nestabilnosti ili kliničke sumnje na sepsu
  • brzo progresivnog eritema, edema ili nekroze
  • boli nesrazmjerne lokalnom nalazu
  • krepitacija, bula ili drugih znakova moguće nekrotizirajuće infekcije
  • fascijalne dehiscencije ili evisceracije
  • sumnje na duboku infekciju ili infekciju organa i prostora uz sistemsko pogoršanje
  • ozbiljne infekcije povezane s implantatom uz sistemske znakove
Shema šest znakova koji zahtijevaju hitnu procjenu s hrvatskim oznakama: bol nesrazmjerna nalazu, brzo šireće crvenilo i oteklina, tamna koža s bulama ili nekrozom, krepitacije pri palpaciji, fascijalna dehiscencija i znakovi sepse.
Sumnja na nekrotizirajuću infekciju mekih tkiva kirurška je hitnost; odgoda procjene mijenja ishod.

Unutar 24 sata

Procjena je potrebna kod novog gnojnog eksudata, progresivne dehiscencije, širećeg celulitisa, porasta lokalne boli uz temperaturu, sumnje na duboku kolekciju ili novih znakova infekcije oko drena ili implantata.

U 24 do 72 sata

Bolesnika treba ponovno procijeniti kada se lokalno crvenilo ili bol postupno povećavaju bez sistemskih znakova, kada eksudacija perzistira izvan očekivanog tijeka, kada rana ne napreduje očekivano ili kada postoji nejasna razlika između infekcije, seroma, hematoma, reakcije na materijal i poremećaja cijeljenja.

Česte pogreške

Česte pogreške u zbrinjavanju sumnje na infekciju kirurškog mjesta
Česte pogreške u zbrinjavanju sumnje na infekciju kirurškog mjesta
PogreškaPosljedicaIspravan postupak
Svako crvenilo nakon operacije proglasiti infekcijomnepotrebna antibiotska terapija i pogrešna dijagnozaprocijeniti tijek, dubinu, bol, sekreciju i sistemske znakove
Liječiti pozitivan površinski bris umjesto bolesnikaterapija kolonizacije i selekcija rezistentnih mikroorganizamauzorkovati kada postoji klinička indikacija i kada rezultat može promijeniti liječenje
Dati antibiotik, a zanemariti apsces ili nekrotično tkivoperzistentna infekcija unatoč osjetljivom antibiotikuprocijeniti potrebu za kontrolom izvora
Čekati mikrobiološki nalaz kod bolesnika sa sepsomodgađanje nužne terapijeuzeti uzorke bez nepotrebnog odlaganja, ali hitno liječenje ne smije čekati
Produžavati antibiotsku profilaksu dok je dren na mjestunema dokazane koristi za SSI, uz veći rizik rezistencije, infekcije bakterijom Clostridioides difficile i drugih nuspojavaprofilaksu i liječenje jasno razlikovati
Rutinski koristiti antimikrobnu oblogu ili lokalni antibiotik za svaki slučajdodatni trošak, mogućnost nuspojava i nepotrebna antimikrobna izloženostkoristiti ih samo kada postoji specifična indikacija i odgovarajuća razina dokaza
Epidemiološki vremenski kriterij koristiti kao klinički kriterij za isključivanje infekcijekasna infekcija može ostati neprepoznatakliničku dijagnozu i nadzornu klasifikaciju voditi odvojeno

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Česta pitanja

Znači li pozitivan bris kirurške rane da bolesnik ima SSI?

Ne. Površina rane može biti kolonizirana. Mikrobiološki rezultat ima smisla tek u kontekstu kliničke slike, dubine infekcije i kvalitete uzorka.

Treba li svaki površinski SSI liječiti sistemskim antibiotikom?

Ne automatski. Lokalna drenaža i otvaranje inficiranog dijela mogu biti ključni kod ograničene površinske infekcije. Antibiotik se određuje prema širenju infekcije, sistemskim znakovima, dubini i riziku bolesnika.

Treba li antibiotsku profilaksu nastaviti dok bolesnik ima dren?

Ne rutinski. Aktualne SHEA/IDSA/APIC preporuke navode prekid profilaktičkog antibiotika nakon zatvaranja incizije; produljenje zbog drena nije pokazalo smanjenje SSI-ja.

Treba li terapiju negativnim tlakom staviti na svaku kiruršku inciziju?

Ne. Noviji dokazi podupiru razmatranje ove metode u odabranih bolesnika s povećanim rizikom, ali ne univerzalnu primjenu na svaku primarno zatvorenu inciziju.

Može li kirurška rana biti inficirana bez povišene tjelesne temperature?

Može. Osobito površinske i neke lokalizirane infekcije mogu imati samo lokalne znakove. Izostanak temperature ne isključuje SSI.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

  1. 1. izvor: Stryja J, Sandy-Hodgetts K, Collier M, i sur. Surgical site infection: preventing and managing surgical site infection across health care sectors. J Wound Care. 2020;29(2 Suppl 2b):S1–S69. Napomena: dokument navodi potporu kroz neograničene edukacijske potpore industrije; u ovom članku njegove preporuke nisu nekritički preuzete, nego su uspoređene s aktualnijim neovisnim i regulatornim izvorima.

    DOI: 10.12968/jowc.2020.29.sup2b.s1

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  2. 2. izvor: European Centre for Disease Prevention and Control. Protocol for the surveillance of surgical site infections and prevention indicators in European hospitals – HAI-Net SSI protocol, version 2.3. Stockholm: ECDC; 2025.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  3. 3. izvor: European Centre for Disease Prevention and Control. Healthcare-associated infections: surgical site infections. Annual Epidemiological Report for 2023. Stockholm: ECDC; 2026.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  4. 4. izvor: Centers for Disease Control and Prevention. National Healthcare Safety Network. Surgical Site Infection Event, Chapter 9. Siječanj 2026.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  5. 5. izvor: World Health Organization. Global Guidelines for the Prevention of Surgical Site Infection. 2. izd. Geneva: WHO; 2018. ISBN 978-92-4-155047-5.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  6. 6. izvor: National Institute for Health and Care Excellence. Surgical site infections: prevention and treatment. NICE guideline NG125. Objavljeno 2019.; posljednja izmjena 2020.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  7. 7. izvor: Calderwood MS, Anderson DJ, Bratzler DW, i sur. Strategies to prevent surgical site infections in acute-care hospitals: 2022 Update. Infect Control Hosp Epidemiol. 2023;44(5):695–720.

    DOI: 10.1017/ice.2023.67

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  8. 8. izvor: Berríos-Torres SI, Umscheid CA, Bratzler DW, i sur. Centers for Disease Control and Prevention Guideline for the Prevention of Surgical Site Infection, 2017. JAMA Surg. 2017;152(8):784–791.

    DOI: 10.1001/jamasurg.2017.0904

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  9. 9. izvor: Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske. Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija. Narodne novine 85/2012; izmjene 129/2013.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  10. 10. izvor: Bratzler DW, Dellinger EP, Olsen KM, i sur. Clinical practice guidelines for antimicrobial prophylaxis in surgery. Am J Health Syst Pharm. 2013;70(3):195–283.

    DOI: 10.2146/ajhp120568

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  11. 11. izvor: Osmon DR, Berbari EF, Berendt AR, i sur. Diagnosis and management of prosthetic joint infection: clinical practice guidelines by the Infectious Diseases Society of America. Clin Infect Dis. 2013;56(1):e1–e25. Napomena: smjernica je u statusu arhivirane, ali ostaje temeljni izvor za načelo odnosa vremena, stabilnosti implantata i kirurške strategije.

    DOI: 10.1093/cid/cis803

    Otvori izvor (vanjska poveznica)

Pojmovi iz ovog članka

  • Infekcija kirurškog mjesta

    Infekcija kirurškog mjesta infekcija je povezana s operacijom koja zahvaća površinski rez, duboka meka tkiva ili operirani organ/prostor unutar propisanog razdoblja nadzora.

    Pročitaj više
  • Gnojni eksudat

    Gnojni eksudat gust je, neproziran iscjedak sastavljen od upalnih stanica, tkivnog detritusa i često mikroorganizama; važan je klasični znak infekcije.

    Pročitaj više
  • Apsces

    Apsces je ograničena nakupina gnoja u tkivu, najčešće nastala zbog infekcije, koja može biti površinska ili duboka i zahtijeva procjenu potrebe za drenažom.

    Pročitaj više
  • Mikrobno opterećenje rane

    Mikrobno opterećenje rane označava broj mikroorganizama u rani, a njegov klinički učinak ovisi i o njihovoj vrsti, rastu, virulenciji te odgovoru domaćina. Nije isto što i biofilm ili klinička infekcija.

    Pročitaj više
  • Devitalizirano tkivo

    Devitalizirano tkivo tkivo je koje je izgubilo održivost zbog ishemije, traume, infekcije ili drugoga oštećenja. U rani se može očitovati kao crna ili smeđa eshara te žuta ili siva naslaga, ali boja sama ne potvrđuje vitalnost.

    Pročitaj više
  • Kirurška rana

    Namjerno stvoren prekid kože i dubljih tkiva tijekom operacijskoga zahvata. Može biti odmah zatvoren, ostavljen da cijeli otvoreno ili zatvoren odgođeno, a tijek ovisi o zahvatu, kontaminaciji i čimbenicima bolesnika.

    Pročitaj više
  • Terapija negativnim tlakom

    Terapija negativnim tlakom zatvara ranu posebnim sučeljem i folijom te pumpom stvara kontrolirani subatmosferski tlak. U odabranih rana odvodi eksudat, smanjuje edem i podupire granulaciju, ali ne zamjenjuje debridman, perfuziju ni kontrolu infekcije.

    Pročitaj više
  • Antiseptik

    Antiseptik je kemijska tvar namijenjena primjeni na živom tkivu radi uništavanja mikroorganizama ili kočenja njihova rasta. U njezi rana koristi se samo uz odgovarajuću indikaciju, u prikladnoj koncentraciji i formulaciji.

    Pročitaj više
  • Antibiotska terapija infekcije rane

    Antibiotska terapija infekcije rane primjena je sistemskog antibiotika kada klinička infekcija, njezina dubina, težina ili čimbenici domaćina to opravdavaju, uvijek uz kontrolu izvora.

    Pročitaj više
  • Antimikrobna obloga

    Antimikrobna obloga jest obloga koja sadržava ili oslobađa tvar namijenjenu smanjenju broja ili aktivnosti mikroorganizama u rani, primjerice srebro, jod ili PHMB. Ne zamjenjuje procjenu uzroka rane ni sistemsko liječenje infekcije.

    Pročitaj više

Ključne teme članka

  • infekcija kirurškog mjesta
  • infekcija operacijske rane
  • prevencija infekcije kirurškog mjesta
  • SSI

Povezane stručne smjernice

Smjernice stručnih organizacija koje se odnose na ovu temu. Nisu zamjena za literaturu članka niti za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika.

Povijest izmjena

Prva objava
1. rujna 2026.
Posljednja izmjena
10. rujna 2026.
  1. 10. rujna 2026.

    Sadržajna i ilustrativna rekonstrukcija: klasa operacijske rane, doziranje i ponavljanje profilakse, novo poglavlje o infekciji povezanoj s implantatom, dokumentiranje i nadzor nakon otpusta, dvije nove reference te jedanaest novih ilustracija.

Povezani članci

Povratna informacija

Je li vam ovaj članak bio koristan?