Ožiljak nakon cijeljenja rane: procjena, prevencija i liječenje
Kako razlikovati očekivano sazrijevanje od hipertrofičnog ožiljka, keloida i kontrakture te pravodobno prepoznati promjenu koja zahtijeva biopsiju ili specijalističko liječenje.
Neovisni urednički sadržaj
- Autor
- Objavljeno
- Procjena čitanja
- Približno 16 min
- Zadnja izmjena
Ožiljak nije završni, nepromjenjivi trag koji nastaje onoga dana kada se rana zatvori. Tijekom sljedećih mjeseci mijenjaju se njegova boja, debljina, prokrvljenost, elastičnost i osjetljivost. Većina ožiljaka postupno omekšava i blijedi, ali se u pojedinih osoba razvijaju hipertrofični ožiljak, keloid, bolna priraslica ili kontraktura koja ograničava pokret. Sigurna skrb započinje potvrdom da je rana potpuno epitelizirala, nastavlja se standardiziranom procjenom i mjerama niskoga rizika, a simptomatski, rastući ili funkcionalno ograničavajući ožiljci zahtijevaju individualizirano i često multimodalno specijalističko liječenje.
Stručni prikaz
Ključne točke
- Ožiljak sazrijeva mjesecima, a ponekad i dulje od godine dana. Rana crvena boja, umjerena tvrdoća i osjetljivost ne znače automatski patološko ožiljkavanje.
- Hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica izvorne rane. Keloid se širi izvan tih granica i češće se ponovno pojavljuje nakon liječenja.
- Silikonski gel i silikonske pločice često se primjenjuju nakon potpune epitelizacije, ali sigurnost dokaza o njihovoj nadmoći nad drugim postupcima niska je ili vrlo niska.
- Agresivna masaža ne „razbija” ožiljak. Masaža se provodi tek nakon stabilnog zatvaranja rane, bez boli, krvarenja i ponovnoga otvaranja kože.
- Keloid se ne bi trebao rutinski samo kirurški odstraniti. Operacija bez odgovarajuće dodatne terapije povezana je s velikim rizikom ponovne pojave.
- Brz rast, spontano krvarenje, ulceracija, trajni iscjedak, nova izražena bol ili atipičan izgled nisu obilježja koja treba automatski pripisati „ružnom ožiljku”.
Kako ožiljak sazrijeva i kada odstupa od očekivanoga tijeka
Ožiljak nastaje kada ozljeda zahvati dermis, odnosno dublji vezivni sloj kože. Nakon zatvaranja rane slijedi faza preoblikovanja u kojoj se kolagen postupno reorganizira, smanjuje se prokrvljenost, mijenja se pigmentacija, a tkivo postaje mekše i podatnije. Taj proces ne završava danom uklanjanja šavova ni trenutkom potpune epitelizacije. Klinički izgled može se mijenjati tijekom više mjeseci, a puni učinak pojedinih terapija i prirodnoga sazrijevanja često nije moguće procijeniti prije dugotrajnijega praćenja.
U ranoj fazi normalan ožiljak može biti ružičast ili crven, blago izdignut, tvrd i osjetljiv. Očekuje se da s vremenom postupno blijedi, omekšava i postaje manje uočljiv. Takav tijek nije potpuno jednak u svih osoba. Na njega utječu dubina i trajanje rane, napetost kože, anatomsko mjesto, infekcija, dob, individualna sklonost ožiljkavanju te prethodno iskustvo s hipertrofičnim ožiljcima ili keloidima. Lokalna napetost osobito može održavati upalu i poticati širenje patološkog ožiljka u smjeru dominantnih sila na koži.
| Oblik ožiljka | Klinička obilježja | Očekivani tijek |
|---|---|---|
| Zreli, normotrofni ožiljak | Ravan ili blago izdignut, mekan, bez progresivnog rasta, boli i izraženoga svrbeža | Postupno blijedi i omekšava |
| Hipertrofični ožiljak | Izdignut, crven ili tamnije obojen, tvrd i često simptomatski, ali ostaje unutar granica izvorne rane | Može se djelomično povući tijekom vremena |
| Keloid | Raste izvan granica izvorne ozljede, može imati aktivan crven i svrbljiv rub te nastaviti rasti mjesecima ili godinama | Spontano povlačenje nije uobičajeno; recidivi su česti |
| Atrofični ožiljak | Udubljen ispod razine okolne kože zbog gubitka dermalnoga ili potkožnog tkiva | Najčešće ostaje stabilan bez postupnoga izdizanja |
| Ožiljna kontraktura | Skraćen i zategnut ožiljak koji povlači okolna tkiva i ograničava pokret | Može napredovati tijekom rasta djeteta ili uz nedovoljnu rehabilitaciju |
| Nestabilan ili ulceriran ožiljak | Ponavljano pucanje, stvaranje rane, krvarenje ili iscjedak | Zahtijeva utvrđivanje uzroka i isključivanje infekcije ili tumora |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Hipertrofični ožiljak i keloid dio su kontinuuma pretjeranoga fibroproliferativnog odgovora, pa ih u pojedinim graničnim slučajevima nije moguće potpuno pouzdano razlikovati samo jednim kliničkim obilježjem. Ključni orijentir ipak ostaje odnos prema izvornoj rani: hipertrofični ožiljak u pravilu ne prelazi njezine granice, dok se keloid širi na prethodno neoštećenu kožu.
Klinička procjena i diferencijalna dijagnoza
Procjena ožiljka ne smije se svesti na pitanje je li „lijep” ili „ružan”. Potrebno je odrediti radi li se o očekivanom sazrijevanju, hipertrofičnom ožiljku, keloidu, kontrakturi, posljedicama infekcije ili drugoj promjeni koja samo nalikuje ožiljku.
Anamneza treba obuhvatiti:
- uzrok i datum nastanka rane
- vrijeme potrebno do potpunoga zatvaranja
- infekciju, dehiscenciju ili ponovljene zahvate
- ranije hipertrofične ožiljke ili keloide
- obiteljsku sklonost
- početak i brzinu rasta
- bol, svrbež, pečenje i preosjetljivost
- krvarenje, iscjedak ili ponovnu ulceraciju
- ograničenje pokreta i svakodnevnih aktivnosti
- prethodne terapije i njihov učinak
Klinički se bilježe duljina, širina i visina ožiljka, odnos prema granicama izvorne rane, boja, vaskularnost, površina, elastičnost, tvrdoća, priraslost uz dublje strukture i bol na palpaciju. Kod ožiljka iznad zgloba procjenjuje se opseg pokreta, a kod šake, vrata, lica ili stopala i funkcionalna posljedica na hvatanje, hod, otvaranje usta, zatvaranje kapka ili položaj tijela.
Standardizirani alati poput Vancouverove ljestvice ožiljka ili Skale za procjenu ožiljka prema pacijentu i promatraču (Patient and Observer Scar Assessment Scale, POSAS) mogu poboljšati praćenje, osobito ako se ista metoda ponavlja tijekom vremena. Pacijentova procjena nije manje vrijedna od liječnikove: bol, svrbež, zategnutost, osjetljivost i doživljaj izgleda mogu znatno odstupati od procjene promatrača.
| Obilježje | Hipertrofični ožiljak | Keloid |
|---|---|---|
| Odnos prema izvornoj rani | Ostaje unutar njezinih granica | Širi se izvan granica |
| Početak | Najčešće unutar nekoliko tjedana nakon zatvaranja | Može se pojaviti s odgodom od više mjeseci |
| Prirodni tijek | Moguće postupno splašnjavanje | Spontano povlačenje nije tipično |
| Simptomi | Svrbež, bol, napetost | Svrbež, bol, osjetljivost i aktivan rast |
| Recidiv nakon zahvata | Moguć | Čest, osobito nakon same ekscizije |
| Uobičajena strategija | Konzervativne mjere, rehabilitacija, selektivni zahvati | Multimodalno specijalističko liječenje |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Brzo rastuća, nepravilna, izrazito tvrda, ulcerirana ili spontano krvareća promjena ne smije se automatski proglasiti keloidom. Dermatofibrosarkom protuberans, planocelularni karcinom kože i pojedini drugi benigni ili maligni tumori mogu nalikovati hipertrofičnom ožiljku ili keloidu. Kada je nalaz atipičan ili dijagnoza nesigurna, biopsiju treba razmotriti prije terapije koja bi mogla zamagliti kliničku sliku.
Diferencijalno treba razmotriti i granulom oko stranoga tijela ili šava, kroničnu infekciju, epidermalnu cistu, dermatofibrom, hidradenitis, akne na zatiljku, recidiv osnovne bolesti te kroničnu ulceraciju u starom ožiljku. Nova promjena u godinama stabilnom ožiljku zahtijeva novu dijagnozu, a ne automatski povratak prethodnoj lokalnoj terapiji.
Prije liječenja ožiljka provjeri
- Je li rana potpuno zatvorena i bez iscjetka?
- Ostaje li promjena unutar granica izvorne rane?
- Raste li ožiljak i koliko brzo?
- Postoje li bol, svrbež, zategnutost ili preosjetljivost?
- Ograničava li pokret ili funkciju?
- Postoje li ulceracija, krvarenje, iscjedak ili nekroza?
- Je li ožiljak već liječen i kako je reagirao?
- Ima li osoba osobnu ili obiteljsku sklonost keloidima?
- Je li potrebna biopsija prije terapije?
- Koji je ishod najvažniji osobi: funkcija, simptomi, izgled ili kombinacija?
Prevencija patološkog ožiljkavanja nakon zatvaranja rane
Prevencija započinje još tijekom liječenja rane. Brzo, stabilno i atraumatsko zatvaranje, liječenje infekcije, smanjenje nepotrebne napetosti te pravilno planirana kirurška incizija mogu smanjiti rizik pretjeranoga ožiljkavanja. Nakon epitelizacije cilj je zaštititi osjetljivo novo tkivo i smanjiti čimbenike koji održavaju upalu. Nijedan lokalni proizvod ne može zajamčiti da hipertrofični ožiljak ili keloid neće nastati.
Silikonski gel i silikonske pločice najčešće su korištene neinvazivne mjere. Primjenjuju se samo na potpuno zatvorenu, suhu kožu bez iscjetka i otvorenih područja. Mogu smanjiti napetost, održavati umjerenu hidraciju i u pojedinih osoba ublažiti bol ili svrbež. Međutim, Cochraneov pregled utvrdio je nisku ili vrlo nisku sigurnost dokaza i nije mogao pouzdano potvrditi njihovu nadmoć nad većinom drugih terapija.
To ne znači da silikonske proizvode treba odbaciti. Njihova je prednost relativno mali rizik i mogućnost kućne primjene. Potrebno je pratiti maceraciju, folikulitis, kontaktni dermatitis i pridržavanje liječenja. Proizvod se prekida ili prilagođava ako koža postane vlažna, upaljena, izrazito svrbljiva ili se ponovno otvori.
Fiksacijska traka može smanjiti napetost preko linearnoga kirurškog ožiljka. Ne smije se postavljati pod rastezanjem niti na kožu koja je već reagirala na medicinsko ljepilo. U osoba s krhkom kožom, prethodnim oštećenjem od ljepila ili alergijskim dermatitisom izbor proizvoda i način uklanjanja zahtijevaju poseban oprez.
Redovita primjena emolijensa može smanjiti suhoću i svrbež, ali nije specifično liječenje keloida. Masaža se započinje tek kada je površina potpuno zatvorena, stabilna i bez znakova upale ili dehiscencije. Pokreti trebaju biti podnošljivi, bez izazivanja krvarenja, pucanja kože ili dugotrajnoga pogoršanja boli.
Ultraljubičasto i vidljivo svjetlo mogu pojačati postupalnu pigmentaciju, osobito u tamnije pigmentiranoj koži. Fotoprotekcija može smanjiti dodatno tamnjenje, ali ne treba je predstavljati kao dokazanu terapiju za splašnjavanje ožiljka.
Razina dokazaneinvazivna prevencija — uglavnom niska sigurnost dokazaCochraneovi sustavni pregledi i međunarodni konsenzus o ožiljcimaSilikonski proizvodi, fiksacija trakom, emolijensi i kontrolirana masaža često se koriste zbog povoljnog sigurnosnog profila i kliničkog iskustva. Randomizirana istraživanja ipak su mala, heterogena i često visokog rizika pristranosti. Postupke treba prilagoditi riziku, simptomima i podnošljivosti, bez obećanja zajamčenoga estetskog ishoda.
Konzervativno liječenje hipertrofičnog ožiljka
Hipertrofični ožiljak može se tijekom vremena djelomično spontano spljoštiti, pa odluku o liječenju treba temeljiti na aktivnosti ožiljka, simptomima, funkciji, dobi i očekivanom prirodnom tijeku. Rano crven i čvrst ožiljak bez progresivnog rasta ne zahtijeva automatski invazivan zahvat.
Početni plan može uključivati:
- silikonski gel ili pločicu
- smanjenje napetosti kože
- njegu suhe kože
- postupnu desenzitizaciju
- kontroliranu masažu
- vježbe opsega pokreta
- ortozu ili udlagu kada postoji rizik kontrakture
- serijsko mjerenje simptoma i funkcije
Masaža može u dijela osoba s hipertrofičnim ožiljkom nakon opekline smanjiti bol, svrbež i tvrdoću, ali tehnike i protokoli među istraživanjima znatno se razlikuju. Dokazi se pretežno odnose na opekline i ne opravdavaju agresivno, bolno „razbijanje priraslica” u svakom postoperativnom ožiljku.
Kompresivna odjeća tradicionalno se primjenjuje kod opsežnih hipertrofičnih ožiljaka nakon opeklina. Cochraneov pregled iz 2024. nije mogao pouzdano potvrditi je li učinkovitija od drugih oblika skrbi. Dokazi su vrlo nesigurni, a liječenje je opterećujuće jer može izazvati toplinu, svrbež, nelagodu, poremećaj sna i slabo pridržavanje. Odluka zato treba uključiti preferencije osobe, veličinu i mjesto ožiljka te mogućnost stručnoga prilagođavanja odjevnog predmeta.
Kada ožiljak ostaje izrazito izdignut, bolan, svrbljiv ili funkcionalno nepovoljan, mogu se razmotriti injekcije kortikosteroida izravno u ožiljak. One mogu smanjiti upalu i volumen, ali mogu izazvati bol pri primjeni, atrofiju kože, proširenje sitnih krvnih žila i promjenu pigmentacije.
Laser se bira prema dominantnom problemu. Pulsni laser s bojilom može biti koristan kod izražene vaskularnosti i crvenila, dok frakcijski laseri mogu djelovati na debljinu, reljef i podatnost. Sustavni pregledi pokazuju moguće poboljšanje, ali uz veliku heterogenost protokola i rizik pigmentacijskih promjena. Tip kože, starost ožiljka, anatomsko mjesto i iskustvo izvođača bitno utječu na sigurnost.
Uspjeh se ne procjenjuje samo prema fotografiji. Važni su smanjenje boli i svrbeža, bolja pokretljivost, mekši ožiljak, manje zatezanje te prihvatljivost liječenja za osobu.
Keloid zahtijeva multimodalno i dugoročno liječenje
Keloid je biološki aktivna fibroproliferativna promjena s velikom sklonošću ponovnom rastu. Ne postoji jedna univerzalno najbolja terapija. Odabir ovisi o mjestu, veličini, debljini, starosti, simptomima, prethodnim recidivima, tipu kože i cilju osobe.
Injekcije kortikosteroida izravno u keloid čest su početni postupak, osobito kod manjih i simptomatskih promjena. Mogu se kombinirati s 5-fluorouracilom, lijekom koji inhibira proliferaciju fibroblasta. Noviji sustavni pregledi i mrežne metaanalize upućuju na to da kombinacija kortikosteroida i 5-fluorouracila u određenim usporedbama može biti učinkovitija od samoga kortikosteroida. Protokoli su ipak heterogeni, a primjena mora ostati u nadležnosti iskusnog specijalista i u skladu s lokalnim regulatornim okvirom.
Krioterapija može biti korisna za manje keloide, sama ili u kombinaciji s injekcijama. Moguće nuspojave uključuju bol, mjehur i hipopigmentaciju, što je osobito važno kod tamnije pigmentirane kože.
Lasersko liječenje može ublažiti crvenilo, tvrdoću, svrbež i nepravilnu površinu, ali rijetko predstavlja jedinu terapiju velikoga aktivnog keloida. Kombinacija lasera i lijekova primijenjenih u ožiljak može dati bolji odgovor od pojedinačne intervencije, no optimalni protokol nije jednoznačno određen.
Kirurška ekscizija može smanjiti velik, bolan ili deformirajući keloid, ali novi operacijski rez ponovno pokreće cijeljenje. Sama operacija zato nosi visok rizik recidiva. Suvremeni pregledi podupiru kombiniranje ekscizije s dodatnom terapijom, primjerice kortikosteroidima, 5-fluorouracilom, kompresijom, silikonskom terapijom ili, u odabranih odraslih bolesnika, postoperativnom radioterapijom.
Postoperativna radioterapija nije postupak za svaki keloid. Razmatra se kod odabranih recidivirajućih ili terapijski otpornih lezija nakon zajedničke procjene kirurga, dermatologa ili plastičnog kirurga i radioterapeuta. Potrebno je razgovarati o dugoročnim rizicima. Ne primjenjuje se u djece, a anatomska područja iznad radiosenzitivnih organa zahtijevaju poseban oprez.
Kod osoba s tamnije pigmentiranom kožom veći je rizik keloida i pigmentacijskih promjena nakon pojedinih zahvata. To ne znači da im se liječenje uskraćuje, nego da se parametri, izbor metode i informirani pristanak moraju individualizirati.
Kontraktura, bol, svrbež i učinak na život osobe
Ožiljak može biti klinički važan i kada nije izrazito izdignut. Priraslost uz tetivu, živac ili fasciju može izazvati bol i smanjiti klizanje tkiva. Ožiljna kontraktura preko vrata, lakta, koljena, šake, pazuha ili stopala može ograničiti funkciju, a u djeteta ometati rast.
Procjena mora uključiti:
- aktivni i pasivni opseg pokreta
- snagu i spretnost
- položaj susjednog zgloba
- bol u mirovanju i pokretu
- zategnutost i preosjetljivost
- učinak na odijevanje, higijenu, rad, san i sport
- emocionalni i socijalni učinak ožiljka
Rehabilitacija može uključivati ciljano istezanje, vježbe opsega pokreta, desenzitizaciju, ortoze, udlage, prilagodbu aktivnosti i radnu terapiju. Program mora biti dovoljno intenzivan da očuva funkciju, ali ne smije uzrokovati pucanje kože, krvarenje ni dugotrajno pogoršanje upale.
Kontraktura koja napreduje unatoč rehabilitaciji, sprječava zatvaranje kapka, ograničava otvaranje usta, remeti hod ili znatno smanjuje funkciju šake zahtijeva ranu rekonstruktivnu procjenu. Mogu se razmotriti lokalne plastike, presadak kože, režanj ili druga rekonstrukcija. Izbor ovisi o mjestu, dubini, dostupnom zdravom tkivu i vjerojatnosti ponovne kontrakture.
Bol i svrbež treba aktivno liječiti. Svrbež može biti posljedica suhoće, upale, neuropatske aktivnosti, kontaktnog dermatitisa ili aktivnoga hipertrofičnog ožiljka. Bol može biti mehanička, upalna ili neuropatska. Samo nanošenje kreme neće pomoći ako je uzrok ukliješten živac, kontraktura ili aktivni keloid.
Vidljiv ožiljak može utjecati na samopouzdanje, intimnost, rad i društvene odnose. Pacijentov doživljaj ne treba umanjivati zato što je ožiljak „medicinski zacijelio”. Sustavni pregledi pokazuju da procjena pacijenta i promatrača može znatno odstupati te da patološki ožiljci utječu na kvalitetu života.
Cilj liječenja ne mora biti nevidljiv ožiljak, što često nije ostvarivo. Realni ciljevi mogu biti:
- smanjenje boli i svrbeža
- prestanak rasta
- omekšavanje i splašnjavanje
- bolji opseg pokreta
- lakše nošenje odjeće ili obuće
- manja uočljivost
- veća sigurnost i prihvaćanje vlastitoga tijela
Klinički algoritam, hitnost i najčešće pogreške
Postupak
Procjena i liječenje ožiljka u 12 koraka
- 1. korak: Potvrdite da je rana potpuno epitelizirala i da nema iscjetka, dehiscencije, fistule ili prikrivene ulceracije.
- 2. korak: Utvrdite uzrok, datum zatvaranja, tijek cijeljenja, infekciju, prethodne zahvate i osobnu sklonost patološkim ožiljcima.
- 3. korak: Odredite ostaje li ožiljak unutar granica rane ili se širi na okolnu kožu.
- 4. korak: Dokumentirajte veličinu, visinu, boju, vaskularnost, podatnost, bol, svrbež i odnos prema dubljim strukturama.
- 5. korak: Procijenite opseg pokreta i funkciju kada je ožiljak blizu zgloba, lica, vrata, šake ili stopala.
- 6. korak: Ako postoji brz rast, ulceracija, krvarenje, iscjedak ili atipičan izgled, razmotrite biopsiju prije liječenja ožiljka.
- 7. korak: Kod stabilnog linearnog ili ranog hipertrofičnog ožiljka započnite mjerama niskoga rizika: kontrolom napetosti, silikonom, emolijensom i prilagođenom rehabilitacijom.
- 8. korak: Masažu započnite tek nakon potpunog zatvaranja i provodite je bez boli, pucanja kože i krvarenja.
- 9. korak: Ako ožiljak raste, ostaje izrazito simptomatski ili ograničava funkciju, uputite na dermatološku, plastičnokiruršku ili rehabilitacijsku procjenu.
- 10. korak: Keloid liječite multimodalno; ne planirajte samo kiruršku eksciziju bez strategije sprječavanja recidiva.
- 11. korak: Unaprijed definirajte ishode važne osobi i datum objektivne ponovne procjene.
- 12. korak: Nakon poboljšanja nastavite dovoljno dugo praćenje jer se keloidi i aktivni hipertrofični ožiljci mogu ponovno pogoršati.
Odmah
Hitna procjena potrebna je kod:
- naglog otvaranja ožiljka uz obilno krvarenje
- brzo širećega crvenila, nekroze ili otekline uz sistemsko pogoršanje
- otežanoga disanja ili generalizirane alergijske reakcije na primijenjeni proizvod ili lijek
- akutnoga poremećaja cirkulacije ili živčane funkcije nakon kompresivnoga pomagala
- nemogućnosti zatvaranja oka uz izloženost rožnice
Unutar 24 do 72 sata
Žurna procjena potrebna je kod:
- brzoga ili asimetričnog rasta
- nove ulceracije ili spontanoga krvarenja
- trajnog iscjetka ili neugodnog mirisa
- nove izražene boli u prethodno stabilnom ožiljku
- sumnje na infekciju
- brzog gubitka pokretljivosti
- sumnje na alergijski kontaktni dermatitis nakon lokalne terapije
Planirano
Specijalistička procjena opravdana je kod:
- ožiljka koji se širi izvan granica rane
- trajnog svrbeža, boli ili zategnutosti
- progresivne kontrakture
- nezadovoljavajućeg odgovora na konzervativne mjere
- značajnoga psihološkog ili socijalnog opterećenja
- planiranja kirurške korekcije prethodnog keloida
Najčešće pogreške
Pogreška: započeti silikonski proizvod ili masažu na nepotpuno zatvorenoj rani. Posljedica: maceracija, dehiscencija i odgođeno cijeljenje. Ispravno: pričekati potpunu i stabilnu epitelizaciju.
Pogreška: svaki crven i izdignut rani ožiljak proglasiti keloidom. Posljedica: prerano invazivno liječenje i nepotreban strah. Ispravno: procijeniti granice, vrijeme i smjer rasta.
Pogreška: agresivno masirati dok ožiljak ne zaboli. Posljedica: upala, mikrotrauma i slabije pridržavanje. Ispravno: masažu prilagoditi podnošljivosti i funkcionalnom cilju.
Pogreška: obećati da određena krema ili pločica sprječava ožiljak. Posljedica: nerealna očekivanja i nepotreban trošak. Ispravno: objasniti ograničenu sigurnost dokaza.
Pogreška: keloid samo kirurški odstraniti. Posljedica: visok rizik ponovne pojave, ponekad većega ožiljka. Ispravno: unaprijed planirati dodatnu terapiju i praćenje.
Pogreška: procjenjivati samo izgled. Posljedica: propuštaju se bol, svrbež, kontraktura i psihološki učinak. Ispravno: uključiti funkciju i pacijentov doživljaj.
Pogreška: ignorirati promjenu u starom ožiljku. Posljedica: odgođena dijagnoza infekcije ili tumora. Ispravno: novu ulceraciju, krvarenje ili rast ponovno dijagnosticirati.
Pogreška: jednak laserski ili krioterapijski pristup primijeniti na sve tipove kože. Posljedica: veći rizik pigmentacijskih promjena. Ispravno: individualizirati metodu i parametre.
Česta pitanja
Koliko dugo ožiljak sazrijeva?
Najveće promjene događaju se tijekom prvih mjeseci, ali preoblikovanje može trajati godinu dana ili dulje. Konačni izgled ne treba procjenjivati prerano.
Kada smijem početi koristiti silikonski gel?
Tek kada je koža potpuno zatvorena, suha i bez iscjetka. Kod kirurške rane to treba potvrditi liječnik ili drugi zdravstveni djelatnik koji vodi liječenje.
Je li keloid isto što i hipertrofični ožiljak?
Nije. Hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica izvorne rane, dok se keloid širi izvan njih.
Može li masaža ukloniti ožiljak?
Ne može ga ukloniti. Može u pojedinih osoba ublažiti tvrdoću, zategnutost, bol ili svrbež, osobito kao dio rehabilitacije. Dokazi su ograničeni i najviše se odnose na ožiljke nakon opeklina.
Smije li se keloid odstraniti operacijom?
Može u odabranim slučajevima, ali operacija se najčešće kombinira s dodatnim liječenjem jer je rizik recidiva nakon same ekscizije visok.
Kada ožiljak treba biopsiju?
Kada brzo raste, izgleda atipično, ulcerira, krvari, stvara trajni iscjedak, postane izrazito bolan ili dijagnoza nije sigurna.
Može li se ožiljak potpuno ukloniti?
Najčešće ne. Liječenjem se pokušavaju smanjiti simptomi, debljina, crvenilo i napetost te poboljšati funkcija i izgled.
Je li liječenje potrebno ako mi ožiljak smeta samo izgledom?
Estetsko i psihološko opterećenje legitimni su razlozi za razgovor o liječenju. Potrebno je odvagnuti očekivanu korist, rizik, trošak i mogućnost da novi zahvat stvori novi ožiljak.
Izvori
Literatura
Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.
1. izvor: Ogawa R, Akita S, Akaishi S, et al. Diagnosis and Treatment of Keloids and Hypertrophic Scars—Japan Scar Workshop Consensus Document 2018. Burns & Trauma. 2019;7:39
DOI: 10.1186/s41038-019-0175-y
Otvori izvor (vanjska poveznica)2. izvor: Jiang Q, Chen J, Tian F, Liu Z. Silicone gel sheeting for treating hypertrophic scars. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2021;(9):CD013357
DOI: 10.1002/14651858.CD013357.pub2
Otvori izvor (vanjska poveznica)3. izvor: Harris IM, Lee KC, Deeks JJ, et al. Pressure-garment therapy for preventing hypertrophic scarring after burn injury. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2024;(1):CD013530
DOI: 10.1002/14651858.CD013530.pub2
Otvori izvor (vanjska poveznica)4. izvor: Lin TR, Chou FH, Wang HH, Wang RH. Effects of scar massage on burn scars: a systematic review and meta-analysis. Journal of Clinical Nursing. 2023;32:3144–3154
DOI: 10.1111/jocn.16420
Otvori izvor (vanjska poveznica)5. izvor: Foppiani JA, Khaity A, Al-Dardery NM, et al. Laser Therapy in Hypertrophic and Keloid Scars: A Systematic Review and Network Meta-analysis. Aesthetic Plastic Surgery. 2024;48:3988–4006
DOI: 10.1007/s00266-024-04027-9
Otvori izvor (vanjska poveznica)6. izvor: King A, Guirguis M, Satkunanathan S, et al. Intralesional 5-Fluorouracil for Keloids: A Systematic Review. Journal of Cutaneous Medicine and Surgery. 2024
DOI: 10.1177/12034754241256346
Otvori izvor (vanjska poveznica)7. izvor: Jackson K, Lee A, Ahmad N, Nguyen HP. Analysis of Therapeutic Interventions for Hypertrophic and Keloid Scarring: A Systematic Review. Journal of Drugs in Dermatology. 2025;24(8):770–776
DOI: 10.36849/JDD.8895
Otvori izvor (vanjska poveznica)8. izvor: Reid D, Malak S, Khadka M, et al. Keloids and hypertrophic scars in individuals with darker Fitzpatrick skin types: a systematic review of treatment efficacy and quality of life outcomes. Archives of Dermatological Research. 2025;317:795
DOI: 10.1007/s00403-025-04292-x
Otvori izvor (vanjska poveznica)9. izvor: Branyiczky MK, Metko D, Hsu JTS, Li MK. Combination of carbon dioxide laser and triamcinolone acetonide for keloid and hypertrophic scar treatment: a systematic review. Journal of the American Academy of Dermatology. 2025;93(3):821–825
DOI: 10.1016/j.jaad.2025.05.1382
Otvori izvor (vanjska poveznica)10. izvor: Surgical Excision with Adjuvant Therapies in the Management of Keloids: A Systematic Review. Medicina. 2026;62:916
DOI: 10.3390/medicina62050916
Otvori izvor (vanjska poveznica)
Pojmovi iz ovog članka
- Ožiljak
Ožiljak je vlaknasto tkivo koje nadomješta oštećenu kožu nakon cijeljenja, a izgledom, osjetom i mehaničkim svojstvima razlikuje se od izvorne kože.
Pročitaj više - Kolagen
Kolagen je skupina strukturnih bjelančevina izvanstaničnog matriksa koje rani daju potporu i postupno povećavaju njezinu vlačnu čvrstoću tijekom cijeljenja.
Pročitaj više - Hipertrofični ožiljak
Hipertrofični ožiljak uzdignuto je, zadebljano ožiljno tkivo nastalo prekomjernim stvaranjem i remodeliranjem izvanstaničnog matriksa, ali ostaje unutar granica izvorne rane.
Pročitaj više - Keloid
Keloid je dobroćudno, prekomjerno ožiljno tkivo koje raste izvan granica izvorne kožne ozljede, ne povlači se spontano i nakon liječenja pokazuje sklonost ponovnom rastu.
Pročitaj više - Kontraktura ožiljka
Kontraktura ožiljka patološko je skraćivanje i zatezanje ožiljnog tkiva koje povlači okolnu kožu i strukture te ograničava pokret, funkciju ili normalan položaj dijela tijela.
Pročitaj više - Hidradenitis suppurativa
Hidradenitis suppurativa kronična je povratna upalna bolest folikula dlake s bolnim čvorovima, apscesima, drenirajućim tunelima i ožiljcima u pregibima kože.
Pročitaj više - Kontaktni dermatitis
Kontaktni dermatitis upalna je reakcija kože nakon izravnoga doticaja s nadražujućom ili alergijskom tvari. Može biti iritativni ili alergijski te često zahvaća kožu oko rane izloženu oblogama i lokalnim pripravcima.
Pročitaj više - Adherencija liječenju
Mjera u kojoj se postupci bolesnika podudaraju s dogovorenim planom liječenja koji je usuglašen sa zdravstvenim djelatnikom.
Pročitaj više - Opeklina
Opeklina je ozljeda kože i katkad dubljih tkiva uzrokovana toplinom, kemikalijom, električnom energijom, zračenjem ili trenjem. Težina ovisi o dubini, zahvaćenoj tjelesnoj površini, mjestu, dobi, mehanizmu i pridruženim ozljedama.
Pročitaj više - Maceracija
Maceracija je omekšanje, izbjeljivanje i oštećenje epidermisa zbog produljenog ili prekomjernog izlaganja vlazi, najčešće eksudatu. Može nastati uz rub rane te pogodovati boli, širenju oštećenja i slabijoj zaštitnoj funkciji kože.
Pročitaj više
Povratna informacija
Je li vam ovaj članak bio koristan?
Tjedni bilten portala
Petkom ujutro: novi članci, najzanimljivije od tjedna, događanja i važni datumi. Besplatno, odjava jednim klikom.
Ključne teme članka
- ožiljak nakon cijeljenja rane
- hipertrofični ožiljak
- keloid
- silikonske pločice za ožiljak
- kontraktura ožiljka
- masaža ožiljka
Transparentnost i sukob interesa
Ovaj je članak neovisni urednički sadržaj. Za njegovu izradu ili objavu nije primljena financijska naknada, proizvod, usluga niti druga pogodnost od proizvođača, distributera ili drugog komercijalnog subjekta navedenog u članku. Navođenje proizvoda ili trgovačkih naziva služi identifikaciji predmeta stručnog prikaza i ne predstavlja komercijalnu preporuku.
Autori su izjavili da nemaju sukob interesa u vezi s predmetom ovog članka.
Povezane stručne smjernice
Smjernice stručnih organizacija koje se odnose na ovu temu. Nisu zamjena za literaturu članka niti za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika.
Japan Scar Workshop
Japan Scar Workshop (JSW) Scar Scale 2015 and Japanese Classification of Keloids and Hypertrophic Scars (2018)Klasifikacija i ocjenjivanje keloida i hipertrofičnih ožiljaka.
Podatci o smjernici na portalu
Povijest izmjena
- Prva objava
- 30. rujna 2026.