Preskoči na glavni sadržaj

Trokut procjene rane: zašto procjena ne smije završiti u središtu

Sustavna procjena kože oko rane, ruba i ležišta pomaže otkriti prepreke cijeljenju prije odabira obloge.

Objavljeno
Procjena čitanja
Približno 16 min
Zadnja izmjena
Sljedeća revizija
Trokut procjene rane s prikazom ležišta, ruba i kože oko rane.

Trokut procjene rane proširuje pripremu ležišta rane na tri međusobno povezane zone: ležište, rub i kožu oko rane. Takav pristup sprječava da se terapijska odluka temelji samo na izgledu središta rane. Procjena mora ostati holistička te uključiti etiologiju, perfuziju, bol, infekciju, eksudat i ciljeve bolesnika.

Stručni prikaz

Ključne točke

  • Trokut procjene rane povezuje tri zone — ležište, rub i okolnu kožu — i sprječava da se procjena zaustavi na vidljivom defektu.
  • Okolna koža obično se procjenjuje do približno četiri centimetra od ruba te u cijelom području prekrivenom oblogom.
  • Rub rane pokazuje napreduje li epitelizacija; maceriran, dehidriran, uvrnut ili podminiran rub najčešće znači zastoj.
  • Nalaz ležišta opisuje se udjelom tkiva, dimenzijama, dubinom, eksudatom i znakovima infekcije, a ne dojmom.
  • Obloga se odabire tek nakon što su nalazi triju zona povezani s uzrokom rane i ciljem liječenja.
  • Bez očekivanog napretka tijekom dva do četiri tjedna preispituju se dijagnoza, etiološko liječenje i plan skrbi.

Što je trokut procjene rane

predstavljen je 2015. godine kao praktičan okvir koji procjenu proširuje s ležišta rane na njezin rub i na kožu oko rane. Nadograđuje koncept pripreme ležišta rane i odgovara na čestu pogrešku svakodnevne prakse: da se rana promatra kao otvor u koži, a ne kao područje s tri međusobno ovisne zone.

Okvir se primjenjuje unutar cjelovite procjene bolesnika. Prije svake lokalne odluke potrebno je odrediti etiologiju rane, perfuziju, mogućnost cijeljenja, komorbiditete, bol, nutritivni status, lijekove, pokretnost i cilj liječenja. Trokut ne zamjenjuje dijagnozu; on strukturira lokalni nalaz tako da se može zapisati, usporediti i predati drugom timu.

Obloga je rezultat kliničke procjene, a ne njezina početna točka.
Shema rane s tri označene zone: središnje ležište rane, prstenasti rub rane i šire područje okolne kože do četiri centimetra od ruba, sa sažetkom onoga što se procjenjuje u svakoj zoni.
Tri zone procjene: ležište, rub i okolna koža. Nalaz svake zone mijenja odluku o lokalnoj terapiji.

Razina dokazaKonsenzus stručnjaka i dobra klinička praksaWorld Union of Wound Healing Societies (2016.) i Best Practice Recommendations za okolnu kožu (2021.)Okvir standardizira procjenu i dokumentaciju; nema dokaza da sama uporaba alata ubrzava cijeljenje.

Zašto procjena ne smije završiti u središtu rane

Središte rane najbrže privlači pogled, a najmanje govori o uzroku zastoja. Vlaga koja izlazi iz ležišta oštećuje okolnu kožu, oštećena okolna koža povećava površinu rane, a promijenjen rub zaustavlja epitel koji bi tu površinu trebao zatvoriti. Zato se nalaz jedne zone gotovo nikad ne tumači sam za sebe.

Okolna koža pokazuje učinak eksudata i dosadašnje terapije

Okolnom kožom smatra se područje do približno četiri centimetra od ruba rane te sva koža koja se nalazi ispod obloge i sredstava za pričvršćivanje. Kada nalaz seže dalje, pregled se proširuje na cijeli ekstremitet ili anatomsku regiju. U istraživanju provedenom u pet ustanova engleske nacionalne zdravstvene službe sedamdeset posto bolesnika imalo je suhu, maceriranu, ekskoriranu ili upaljenu kožu oko rane; novije preporuke upozoravaju da ukupna prevalencija tih komplikacija nije pouzdano utvrđena.

  • Procijeniti boju, temperaturu, vlažnost, induraciju, oteklinu i bol na dodir.
  • Zabilježiti maceraciju, eroziju, ekskorijaciju, ekcem, suhoću i ljuštenje.
  • Potražiti hiperkeratozu, kalus, mjehure i tragove oštećenja medicinskim ljepilom.
  • Izmjeriti dokle se promjena proteže od ruba rane, u centimetrima.
  • Procijeniti propuštanje eksudata izvan obloge i prikladnost dosadašnjeg izbora.
Četiri povećana prikaza okolne kože: bijela raskvašena maceracija, sjajno crveno oguljeno područje ekskorijacije, žućkasti zadebljani kalus s hiperkeratozom te suha ljuskava upaljena koža.
Četiri najčešća nalaza okolne kože. Svaki od njih upućuje na drukčiji uzrok i drukčiju mjeru.
Shema okolne kože rane: označena zona do približno četiri centimetra od ruba rane i područje kože koje se nalazi ispod obloge i sredstava za pričvršćivanje, s uputom da se obje površine pregledavaju pri svakom previjanju.
Okolna koža nije samo pojas oko rane: pregledava se i sva koža koja je bila prekrivena oblogom i fiksacijom.

Pri zapisu je korisno razlikovati promjene neposredno uz od promjena na mjestu na kojemu je ležala fiksacija. Prve upućuju na kontrolu vlage i veličinu obloge, druge na način primjene i uklanjanja materijala. Ako se te dvije skupine nalaza spoje u jedan opis, sljedeća se odluka gradi na nepotpunom podatku.

Razlikovanje uzroka mijenja postupak. Maceracija upućuje na višak vlage i nedovoljnu kontrolu eksudata, ekskorijacija na mehaničko ili enzimsko oštećenje i nepravilno uklanjanje obloge, hiperkeratoza i kalus na ponavljani pritisak i trenje, a oštro ograničen svrbežni osip na , kod kojeg treba preispitati sastojke obloge i sredstava za njegu.

Rub rane pokazuje može li epitel napredovati

Da bi epitel napredovao, rub mora biti vlažan, očuvan, priljubljen uz ležište i u istoj ravnini s njegovom površinom. Rub ujedno govori o etiologiji: strm i podminiran rub tipičan je za dekubitus, kalus s uvrnutim rubom za neuropatski ulkus stopala, a plitak i nepravilan rub za venski ulkus.

  • Maceriran rub upućuje na višak vlage ili nedovoljnu sposobnost upijanja obloge.
  • Dehidriran, tvrd rub usporava ili zaustavlja migraciju epitelnih stanica.
  • Epibola, odnosno uvrnut i zadebljan rub, mehanički zatvara put epitelu.
  • Podminiranje stvara mrtvi prostor u kojem se zadržavaju eksudat i mikroorganizmi.
  • Kalus na stopalu upućuje na trajni pritisak i zahtijeva rasterećenje, a ne samo oblogu.
Četiri povećana prikaza ruba rane: raskvašen bijeli maceriran rub, suh i ispucao dehidriran rub, uvrnut zadebljan rub kod epibole i podminiran rub s kožnim previsom iznad šupljine.
Četiri stanja ruba rane. Redom: maceriran, dehidriran, uvrnut (epibola) i podminiran rub.

Podminiranje i kanale treba opisati položajem prema zamišljenom brojčaniku, pri čemu se dvanaest sati postavlja prema glavi bolesnika, te najvećom izmjerenom dubinom u centimetrima. Sondira se mekom sterilnom sondom bez sile; otpor se ne svladava. Zapis „podminiranje 2,5 cm na 10 do 2 sata” drugom je timu jednoznačan, a opis „rana je podminirana” nije usporediv.

Shema mjerenja rane: duljina se mjeri od glave prema stopalima, širina okomito na nju, dubina okomito na površinu kože, a položaj podminiranja označava se prema brojčaniku sata s dvanaest sati prema glavi bolesnika.
Usporediv zapis nastaje samo uz dogovorenu tehniku mjerenja i opis podminiranja prema brojčaniku.

Sondiranje podminiranja i kanala

Podminiranje se traži tupim instrumentom, bez sile i bez povlačenja prema stranama. Otpor se ne premošćuje, jer se tako može stvoriti kanal koji prije nije postojao. Ako se sondom dosegne tvrda struktura ili se posumnja na dodir s kosti, nalaz se ne tumači na mjestu previjanja, nego traži liječničku procjenu i odgovarajuću dijagnostiku.

Shema nježnog sondiranja podminiranja tupim instrumentom uz ranu, s brojčanikom u kojemu dvanaest sati odgovara smjeru prema glavi bolesnika i oznakom najveće izmjerene dubine u centimetrima.
Podminiranje se opisuje položajem prema brojčaniku i najvećom izmjerenom dubinom, uz nježno sondiranje bez sile.

Zapis mora biti ponovljiv: položaj po brojčaniku, najveća dubina u centimetrima i podatak je li rana istraživana u istom položaju tijela kao prethodni put. bolesnika mijenja izmjerene vrijednosti i najčešći je izvor prividnog pogoršanja ili poboljšanja.

Ležište ostaje važno, ali nije jedina zona

U ležištu se procjenjuju vrsta i udio vidljivog tkiva, dimenzije, dubina, količina i svojstva eksudata, miris, bol i znakovi infekcije. Opisuju se nekroza, , i epitelizacija, a posebno se bilježe izložene strukture — tetiva, kost, zglobna čahura ili implantat — jer mijenjaju hitnost i razinu skrbi.

Tri povećala ležišta rane: zdrava crvena granulacija, žućkasti fibrinski naslagani sloj preko crvene podloge i tamna nekrotična stružina.
Tkivo ležišta: granulacija, fibrinske naslage i nekroza. Udio se procjenjuje u postotcima površine.

Nalaz ležišta lako se povezuje s okvirom TIME (engl. tissue, infection/inflammation, moisture, edge), koji označava tkivo, infekciju ili upalu, ravnotežu vlage i rub rane. Trokut procjene rane taj način razmišljanja proširuje sustavnim uključivanjem okolne kože, koja u izvornom okviru nije bila posebno naglašena.

Klinička procjena triju zona rane
Klinička procjena triju zona rane
ZonaŠto treba procijenitiČesti problemiGlavni cilj
Okolna kožaIntegritet, boja, toplina, vlaga, bol i opseg promjeneMaceracija, ekskorijacija, ekcem, suhoća, hiperkeratoza i kalusZaštititi kožnu barijeru i ukloniti uzrok oštećenja
Rub raneVlažnost, priljubljenost, napredovanje epitela, epibola i podminiranjeDehidracija, maceracija, uvrnut rub, kalus i mrtvi prostorOmogućiti napredovanje epitela prema središtu
Tkivo, dimenzije, dubina, eksudat, infekcija i izložene struktureNekroza, fibrinske naslage, biofilm te višak ili manjak vlagePripremiti ležište i poduprijeti stvaranje održivoga tkiva

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Od nalaza do odluke o terapiji

Ista obloga neće jednako djelovati na granulirajuću ranu s očuvanom okolnom kožom i na ranu s obilnim eksudatom, maceracijom i podminiranim rubom. Lokalna terapija mora odgovarati glavnoj prepreci cijeljenju, a ne najupadljivijem nalazu. Kada su nalazi triju zona proturječni, prednost ima onaj koji trenutačno najviše ograničava cijeljenje: neliječena ishemija, nekontrolirana infekcija ili neriješen pritisak uvijek dolaze prije izbora materijala.

Shema odlučivanja u četiri koraka: nalaz triju zona vodi prema glavnoj prepreci cijeljenju, zatim prema potrebnoj funkciji lokalne terapije i tek na kraju prema skupini obloge, uz napomenu da se uzrok rane liječi usporedno.
Put od nalaza do odluke. Skupina obloge posljednji je, a ne prvi korak.
Povezivanje glavnog nalaza s funkcijom lokalne terapije
Povezivanje glavnog nalaza s funkcijom lokalne terapije
Glavni nalazPrepreka cijeljenjuPotrebna funkcijaUsporedna mjera
Obilan eksudat i macerirana okolna kožaVišak vlageVeća sposobnost upijanja i zadržavanja tekućineKompresija kod venskog uzroka, nakon vaskularne procjene
Suho ležište i dehidriran rubManjak vlageDodavanje i zadržavanje vlageProvjera perfuzije prije vlaženja
Fibrinske naslage i zastoj bez napretkaNevitalno tkivo i biofilmDebridman i čišćenje ležištaPonovna procjena dijagnoze
Kalus i uvrnut rub na stopaluPonavljani pritisakUklanjanje kalusa i zaštita rubaUčinkovito rasterećenje
Podminiranje i mrtvi prostorZadržavanje eksudata u šupljiniLabavo ispunjavanje šupljine s odvodnjomProcjena dubine i mogućeg kanala
Širenje crvenila, boli i mirisaInfekcijaLokalno antimikrobno sredstvo uz kliničku indikacijuSistemska procjena i liječenje

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Bol kao dio procjene svake zone

Bol je nalaz, a ne pratnja postupka. Procjenjuje se odvojeno prije previjanja, tijekom uklanjanja obloge i čišćenja te nakon previjanja, uz brojčanu ljestvicu od nula do deset. Bol koja postoji i u mirovanju upućuje na stanje rane i mogući uzrok zastoja; bol koja se javlja samo tijekom postupka najčešće je posljedica tehnike, materijala i načina uklanjanja obloge.

Shema procjene boli u tri trenutka previjanja: prije previjanja, tijekom uklanjanja obloge i čišćenja te nakon previjanja, s brojčanom ljestvicom boli od nula do deset i poljem za zapis.
Bol se procjenjuje odvojeno prije, tijekom i nakon previjanja; samo tako se razlikuje bol rane od boli postupka.
  • Zabilježiti vrijednost boli u svakom od triju trenutaka, a ne samo najveću.
  • Opisati kakvoću boli: žareća, probadajuća, pulsirajuća ili bol na dodir.
  • Provjeriti je li bol nova, jača od uobičajene ili se javlja na novom mjestu.
  • Prilagoditi postupak: nježnije uklanjanje, , dovoljno vremena i, kada je potrebno, planirana analgezija prije previjanja.

Kada nalaz triju zona upućuje na infekciju

Trokut procjene rane nije dijagnostički test za infekciju, ali nalazi u sve tri zone zajedno pomažu smjestiti ranu na kontinuum od kontaminacije do sistemske infekcije. Prisutnost mikroorganizama sama po sobi ne znači infekciju, pa se odluka o antimikrobnom liječenju ne donosi na temelju brisa bez kliničkoga nalaza.

Shema kontinuuma infekcije rane u pet stupnjeva: kontaminacija, kolonizacija, lokalna infekcija, šireća infekcija i sistemska infekcija, s kratkim opisom nalaza i rastućom skalom hitnosti.
Infekcija se ne prepoznaje jednim znakom, nego položajem nalaza na kontinuumu od kontaminacije do sistemske infekcije.
  • Prikriveni znakovi: zastoj cijeljenja bez drugoga objašnjenja, krhka i lako krvareća granulacija, povećanje količine eksudata, novi miris i pojačana bol.
  • Klasični znakovi lokalne infekcije: crvenilo, toplina, oteklina, bol i .
  • Znakovi širenja: crvenilo koje prelazi četiri centimetra od ruba rane, limfangitis, induracija u okolnom tkivu i nova nekroza.
  • Sistemski znakovi: povišena tjelesna temperatura, tresavica, opća slabost, tahikardija i pogoršanje regulacije šećerne bolesti.

Praktični redoslijed procjene

Postupak

Šest koraka pri svakom previjanju

  1. 1. korak: Procijeniti bolesnika, etiologiju rane, perfuziju, bol, mogućnost cijeljenja i cilj liječenja.
  2. 2. korak: Pregledati širu kožu ekstremiteta ili regije, zatim kožu neposredno oko rane i područje ispod obloge.
  3. 3. korak: Procijeniti rub: vlažnost, priljubljenost, kalus, epibolu i moguće podminiranje.
  4. 4. korak: Procijeniti ležište: udio tkiva, dimenzije, dubinu, eksudat, miris i znakove infekcije.
  5. 5. korak: Povezati nalaze triju zona s etiološkim liječenjem i tek tada odabrati lokalnu terapiju.
  6. 6. korak: Dokumentirati nalaz, obrazložiti promjenu plana i odrediti termin ponovne procjene.

Dokumentacija mora omogućiti usporedbu

Dosljedno se bilježe duljina, širina i dubina, udio pojedinog tkiva u postotcima, količina i svojstva eksudata, stanje ruba te vrsta i opseg promjena okolne kože. Fotografije se snimaju prema pravilima ustanove, uvijek iz istoga položaja, s mjerilom i bez podataka koji bi mogli otkriti identitet bolesnika. Zapis bez mjerila i bez datuma ne dopušta usporedbu.

Shema standardizirane fotografije rane: uređaj se drži okomito na površinu rane, na približno tridesetak centimetara udaljenosti, uz jednokratno mjerilo postavljeno pored rane, s popisom uvjeta usporedive fotografije.
Fotografija je usporediva samo kada se ponavljaju položaj, udaljenost i mjerilo, uz zapis datuma i bez podataka o identitetu.

Fotografija je koristan dokument samo kada je usporediva. Ponavljaju se položaj bolesnika, udaljenost i okomit kut snimanja, a uz ranu se postavlja jednokratno mjerilo. Digitalno mjerenje površine iz fotografije olakšava usporedbu, ali ne uklanja pogrešku koja nastaje zbog zakrivljenosti tijela, sjene i različitog osvjetljenja.

  • Fotografirati prije čišćenja i nakon čišćenja rane, kada je to izvedivo.
  • Ne uključivati u kadar podatke koji bi mogli otkriti identitet osobe.
  • Fotografiju pohraniti u sustav zdravstvene dokumentacije, uz datum i zapis o postupku, a ne na privatni uređaj.
  • Fotografiju tumačiti uz izmjerene vrijednosti; slika ne zamjenjuje mjerenje.

Postupanje prema nalazu pojedine zone

Zaštita okolne kože

  • Prilagoditi sposobnost upijanja i učestalost promjene obloge količini eksudata.
  • Primijeniti prikladan bezalkoholni zaštitni film, kremu ili mast prema stanju kože.
  • Hidratizirati suhu kožu emolijensom koji se ne nanosi u ležište rane.
  • Birati atraumatska ljepila i uklanjati oblogu polako, uz podupiranje kože.
  • Liječiti ekcem, infekciju ili alergijsku reakciju prema potvrđenoj dijagnozi.

Priprema ruba rane

  • Ukloniti kalus, hiperkeratozu i nevitalno tkivo odgovarajućim debridmanom.
  • Ispraviti višak ili manjak vlage odabirom odgovarajuće lokalne terapije.
  • Labavo ispuniti klinički značajan mrtvi prostor, bez nabijanja materijala.
  • Kod dijabetičkog stopala provesti učinkovito rasterećenje.
  • Kod venskog ulkusa liječiti vensku hipertenziju kompresijom nakon vaskularne procjene.

Epibola: kada rub zaustavi epitelizaciju

Kod epibole rub je zadebljan i uvrnut prema unutra, pa epitel nema površinu po kojoj bi napredovao. Postupanje počinje traženjem uzroka: višak vlage, ponavljani pritisak ili trenje, neprepoznata infekcija i predugo zadržavanje obloge koja rub održava zatvorenim. Tek nakon toga slijedi mjera na samom rubu.

Shema presjeka rane s epibolom: zadebljan rub uvrnut prema unutra zaustavlja napredovanje epitela, uz tri koraka postupanja — potražiti uzrok, ukloniti kalus i nevitalno tkivo te ponovno procijeniti nakon dva tjedna.
Epibola nije samo izgled ruba: prvo se traži uzrok, a srebrni nitrat ostaje odabrana, a ne rutinska mjera.

Nakon uklanjanja kalusa i nevitalnog tkiva te ispravljanja ravnoteže vlage rub se ponovno procjenjuje nakon dva tjedna. Ako epitel ni tada ne napreduje, ponovno se procjenjuje etiologija i mogućnost cijeljenja, a ne samo lokalna terapija.

Optimizacija ležišta rane

  • Provesti debridman kada je indiciran i siguran.
  • Kontrolirati eksudat bez isušivanja održivoga tkiva.
  • Primijeniti lokalno antimikrobno sredstvo samo uz jasnu kliničku indikaciju i s rokom za ponovnu procjenu.
  • Zaštititi granulacijsko i epitelno tkivo atraumatskom kontaktnom površinom.
  • Liječiti osnovni istodobno s lokalnom terapijom.

Česte pogreške u procjeni

  • Procjena samo ležišta, uz zapis o oblozi bez opisa ruba i okolne kože.
  • Opis eksudata dojmom umjesto podatkom o količini, boji, gustoći i mirisu.
  • Mjerenje bez dogovorene tehnike, pa se nalazi dvaju timova ne mogu usporediti.
  • Nabijanje materijala u šupljinu, čime se stvara pritisak i otežava odvodnja.
  • Zamjena obloge kao jedina reakcija na zastoj, bez preispitivanja uzroka rane.
  • Zaštitni pripravak na maceriranoj koži uz nepromijenjenu, nedovoljnu sposobnost upijanja.
  • Uklanjanje ljepljive obloge povlačenjem, čime nastaje nova ekskorijacija.

Lista za provjeru prije odabira obloge

  • Je li utvrđena etiologija rane i je li uzrok liječen?
  • Je li procijenjena perfuzija kada je rana na potkoljenici ili stopalu?
  • Jesu li zabilježene dimenzije, dubina i udio tkiva u ležištu?
  • Je li opisano podminiranje prema brojčaniku i najvećoj dubini?
  • Je li opisano stanje ruba: vlažnost, priljubljenost, kalus i epibola?
  • Je li opisan opseg i vrsta promjene okolne kože?
  • Odgovara li sposobnost upijanja obloge stvarnoj količini eksudata?
  • Je li bol procijenjena prije, tijekom i nakon previjanja?
  • Je li određen datum ponovne procjene i kriterij za promjenu plana?

Posebnosti prema etiologiji i skupini bolesnika

Kod venskog ulkusa maceracija, ekcem i hiperpigmentacija često prate edem i obilan eksudat, pa je kontrola vlage nerazdvojna od kompresije. Kod dijabetičkog stopala kalus i uvrnut rub upućuju na trajni pritisak, a bezbolan nalaz ne isključuje težinu stanja zbog neuropatije. Kod dekubitusa podminiranje može biti znatno veće od vidljivog površinskog defekta, pa se stupanj oštećenja ne procjenjuje prema promjeru rane.

U starijih osoba, djece i bolesnika s krhkom kožom prioritet je smanjiti mehaničku traumu: rjeđe mijenjati oblogu, birati silikonske kontaktne slojeve i izbjegavati snažna ljepila. Kod malignih, upalnih i palijativnih rana cilj ne mora biti zatvaranje, nego kontrola boli, eksudata, mirisa i krvarenja; i tada trokut zadržava vrijednost jer usmjerava na zaštitu okolne kože.

Ograničenja modela

Trokut procjene rane okvir je za razmišljanje i dokumentaciju, a ne dijagnostički test. Standardizira zapis, olakšava predaju bolesnika i smanjuje previd okolne kože, ali ne mjeri težinu bolesti i ne zamjenjuje etiološku obradu. Nema dovoljno kvalitetnih dokaza da uporaba alata sama po sebi ubrzava cijeljenje.

Vrijednost modela leži u tome što tri zone povezuje s bolesnikom i njegovim ciljem liječenja. Time se odabir obloge iz izolirane odluke pretvara u dio cjelovitog plana, koji se može objasniti bolesniku, provjeriti i ponoviti.

Kada zatražiti dodatnu liječničku procjenu

  • Naglo pojačanje boli, širenje crvenila, oteklina i vrućica.
  • Nova ili brzo rastuća nekroza, osobito uz hladan i blijed ekstremitet.
  • Izložena tetiva, kost, zglobna čahura ili sumnja na duboku infekciju.
  • Rana koja se povećava unatoč provedenom etiološkom liječenju.
  • Bez znakova napretka tijekom dva do četiri tjedna primjerenoga plana.
  • Netipičan izgled rane koji upućuje na upalnu ili malignu etiologiju.

Česta pitanja

Treba li procjenu uvijek započeti okolnom kožom?

Izvorni model ne propisuje obvezan redoslijed. U praksi je korisno najprije pregledati bolesnika i širu kožu, zatim rub i ležište, jer se tako promjene izvan rane rjeđe previde.

Koliko daleko od ruba treba pregledati kožu?

Uobičajeno do približno četiri centimetra te u cijelom području koje prekriva obloga, uz proširenje pregleda kada klinički nalaz to zahtijeva.

Može li potpuno granulirano ležište imati zastoj cijeljenja?

Može. Dehidriran, uvrnut ili podminiran rub, neriješen pritisak, edem ili oštećena okolna koža mogu zaustaviti epitelizaciju unatoč urednom ležištu.

Kako opisati podminiranje da zapis bude usporediv?

Navodi se raspon položaja prema brojčaniku, uz dvanaest sati prema glavi bolesnika, i najveća izmjerena dubina u centimetrima, uz datum mjerenja.

Kada treba promijeniti plan liječenja?

Odmah kod pogoršanja nalaza, a svakako nakon dva do četiri tjedna bez očekivanog napretka; tada se preispituju dijagnoza, etiološko liječenje i lokalna terapija.

Je li trokut primjenjiv i na akutne rane?

Jest. Kod akutnih rana okvir je najkorisniji za rano prepoznavanje oštećenja okolne kože i za usporedivo praćenje ruba tijekom prvih tjedana.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

  1. 1. izvor: Dowsett C, Protz K, Drouard M, Harding KG. Triangle of Wound Assessment Made Easy. Wounds International, 2015.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  2. 2. izvor: World Union of Wound Healing Societies. Advances in Wound Care: The Triangle of Wound Assessment. 2016.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  3. 3. izvor: LeBlanc K, Beeckman D, Campbell K i sur. Best Practice Recommendations for Prevention and Management of Periwound Skin Complications. Wounds International, 2021.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  4. 4. izvor: Schultz GS, Sibbald RG, Falanga V i sur. Wound bed preparation: a systematic approach to wound management. Wound Repair Regen. 2003.

    DOI: 10.1046/j.1524-475X.11.s2.1.x

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  5. 5. izvor: Sibbald RG, Elliott JA, Persaud-Jaimangal R i sur. Wound Bed Preparation 2021. Adv Skin Wound Care. 2021.

    DOI: 10.1097/01.ASW.0000733724.87630.d6

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  6. 6. izvor: International Wound Infection Institute. Wound Infection in Clinical Practice: Principles of Best Practice. 2022.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  7. 7. izvor: European Pressure Ulcer Advisory Panel, NPIAP, PPPIA. Prevention and Treatment of Pressure Ulcers/Injuries: Clinical Practice Guideline. 2019.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  8. 8. izvor: Schaper NC, van Netten JJ, Apelqvist J i sur. IWGDF Guidelines on the prevention and management of diabetes-related foot disease. 2023.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  9. 9. izvor: World Union of Wound Healing Societies. Wound Exudate: Effective Assessment and Management. 2019.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  10. 10. izvor: Murphy C, Atkin L, Swanson T, et al. Defying hard-to-heal wounds with an early antibiofilm intervention strategy: wound hygiene. Journal of Wound Care. 2020;29(Suppl 3b):S1–S26.

    DOI: 10.12968/jowc.2020.29.Sup3b.S1

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  11. 11. izvor: Woo KY, Beeckman D, Chakravarthy D. Management of Moisture-Associated Skin Damage: A Scoping Review. Advances in Skin & Wound Care. 2017;30(11):494–501.

    DOI: 10.1097/01.ASW.0000525627.54569.da

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  12. 12. izvor: Jørgensen LB, Sørensen JA, Jemec GBE, Yderstræde KB. Methods to assess area and volume of wounds – a systematic review. International Wound Journal. 2016;13(4):540–553.

    DOI: 10.1111/iwj.12472

    Otvori izvor (vanjska poveznica)

Pojmovi iz ovog članka

  • Trokut procjene rane

    Trokut procjene rane vizualni je okvir koji organizira pregled u tri međusobno povezana područja: dno rane, rub rane i kožu oko rane.

    Pročitaj više
  • Rub rane

    Rub rane prijelaz je između ležišta rane i kože oko nje. Njegov oblik i stanje — prianjanje, epitelizacija, zadebljanje, maceracija, uvijenost ili podminiranje — daju informacije o napredovanju i preprekama cijeljenju, ali nisu sami etiološka dijagnoza.

    Pročitaj više
  • Kontaktni dermatitis

    Kontaktni dermatitis upalna je reakcija kože nakon izravnoga doticaja s nadražujućom ili alergijskom tvari. Može biti iritativni ili alergijski te često zahvaća kožu oko rane izloženu oblogama i lokalnim pripravcima.

    Pročitaj više
  • Promjena položaja

    Planirano premještanje tijela radi rasterećenja opterećenih mjesta i preraspodjele pritiska. Ritam, položaj i način izvođenja individualiziraju se prema stanju osobe, kože, udobnosti i potpornoj površini.

    Pročitaj više
  • Fibrinozni detritus

    Fibrinozni detritus klinički je naziv za meku ili adherentnu žutu, bjelkastu ili sivu naslagu u rani, sastavljenu u promjenjivom omjeru od fibrina, devitaliziranih stanica, proteina eksudata i mikroorganizama. Boja sama ne određuje sastav ni infekciju.

    Pročitaj više
  • Granulacijsko tkivo

    Novostvoreno, prokrvljeno vezivno tkivo koje tijekom proliferacijske faze ispunjava dno rane. Građeno je od novih kapilara, fibroblasta, upalnih stanica i izvanstaničnoga matriksa te podupire kontrakciju i epitelizaciju.

    Pročitaj više
  • Ležište rane

    Ležište rane područje je unutar njezinih rubova u kojem se procjenjuju vrsta i vitalnost tkiva, eksudat, dubina te znakovi upale ili infekcije. Razlikuje se od ruba rane i kože oko rane.

    Pročitaj više
  • Silikonska kontaktna obloga

    Silikonska kontaktna obloga tanka je perforirana mrežica obložena mekanim silikonom koja nježno prianja uz suhu kožu, a manje uz vlažno dno rane.

    Pročitaj više
  • Gnojni eksudat

    Gnojni eksudat gust je, neproziran iscjedak sastavljen od upalnih stanica, tkivnog detritusa i često mikroorganizama; važan je klasični znak infekcije.

    Pročitaj više
  • Etiologija rane

    Etiologija rane označava osnovni uzrok ili skup patofizioloških mehanizama koji su doveli do nastanka rane i mogu održavati njezino necijeljenje.

    Pročitaj više

Ključne teme članka

  • Trokut procjene rane
  • procjena ruba rane
  • koža oko rane
  • ležište rane
  • priprema ležišta rane
  • kronične rane

Povijest izmjena

Prva objava
1. kolovoza 2026.
Posljednja izmjena
10. rujna 2026.
  1. 10. rujna 2026.

    Puna rekonstrukcija: nova poglavlja o boli kao dijelu procjene, kontinuumu infekcije, sondiranju podminiranja, epiboli i standardiziranoj fotodokumentaciji, dopunjena literatura te osam novih ilustracija.

  2. 5. rujna 2026.

    Temeljita rekonstrukcija: proširena procjena ležišta, ruba i okolne kože, nove sheme zona, ruba, mjerenja, okolne kože i puta do odluke te znatno prošireni pacijentski dio.

Preporučeno za čitanje

Povezana tema

Povratna informacija

Je li vam ovaj članak bio koristan?