Enterobakterije koje proizvode ESBL

ESBL je kratica za enzime kojima određene crijevne bakterije mogu onesposobiti velik broj često korištenih antibiotika. Takve se bakterije mogu pronaći u rani bez znakova bolesti, što se naziva kolonizacijom, ili mogu uzrokovati stvarnu infekciju. Sam pozitivan bris zato nije dovoljan razlog za antibiotik. Liječnik procjenjuje bol, crvenilo, otok, količinu iscjetka, propadanje tkiva, temperaturu i opće stanje te, kada je potrebno, uzima kvalitetan uzorak iz očišćene rane ili dubokoga tkiva. Izbor antibiotika temelji se na antibiogramu, mjestu i težini infekcije, funkciji bubrega, alergijama i mogućnosti kirurške kontrole izvora. Debridman, drenaža, rasterećenje i poboljšanje cirkulacije mogu biti jednako važni kao antibiotik. Naglo pogoršanje, širenje crvenila, jaka bol, temperatura, smetenost ili crnilo zahtijevaju hitnu procjenu.

ESBL-E obuhvaća Enterobacterales, ponajprije E. coli i Klebsiella spp., koje stvaraju beta-laktamaze proširenoga spektra, najčešće enzime porodice CTX-M, sposobne hidrolizirati većinu penicilina, oksimino-cefalosporina i aztreonam. Fenotip je često povezan s rezistencijom na fluorokinolone, trimetoprim-sulfametoksazol i aminoglikozide, pa terapiju treba voditi nalazom osjetljivosti i težinom infekcije. Nalaz ESBL-E iz površinskoga brisa kronične rane ne razlikuje kolonizaciju od infekcije. Uzorak treba uzeti nakon čišćenja i debridmana, po mogućnosti iz dubokoga tkiva kada se sumnja na duboku infekciju. Liječenje uključuje kontrolu izvora, procjenu perfuzije i racionalnu primjenu antibiotika; izbor između karbapenema i aktivnih nekarbapenemskih lijekova ovisi o mjestu infekcije, bakterijemiji, MIC-u, pouzdanosti laboratorijskoga testa i lokalnim smjernicama. Kontaktne mjere i higijena ruku važni su u zdravstvenim ustanovama, ali nositeljstvo samo po sebi nije indikacija za dekolonizaciju rane.