Gazni umetak za terapiju negativnim tlakom

Gazni umetak nije obična gaza za kućno previjanje, nego dio određenoga sustava terapije negativnim tlakom. Stručna osoba njime nježno ispunjava dostupni prostor rane, zatim ga prekriva nepropusnom folijom i spaja s pumpom koja odvodi tekućinu. Umetak se ne smije čvrsto naguravati jer može stvarati pritisak, a broj i položaj svih komada moraju se zabilježiti kako nijedan ne bi ostao u rani. U usporedbi s pjenastim umetkom, gaza može manje urastati u granulacijsko tkivo i u nekim situacijama biti lakša za uklanjanje, ali nije dokazano da je uvijek bolja. Odabir ovisi o obliku i dubini rane, količini iscjetka, blizini krvnih žila ili drugih osjetljivih struktura, boli i uputama proizvođača. Naglo krvarenje, jaka bol, neugodan miris, temperatura, prestanak rada pumpe ili ponavljani alarm zbog curenja zahtijevaju provjeru sustava i rane. Umetak treba mijenjati prema planu stručnoga tima, a ne samostalno.

Gazni umetak za NPWT izrađuje se od otvorene mrežaste gaze kompatibilne sa sustavom, katkad impregnirane PHMB-om ili drugim sredstvom; prenosi negativni tlak, omogućuje odvod eksudata i stvara mikrodeformaciju površine rane. Preklopljena gaza mora ostvariti kontakt s dostupnim površinama bez čvrstoga tamponiranja, uz zaštitni kontaktni sloj nad eksponiranim žilama, živcima, tetivama, anastomozama ili organima prema indikaciji i uputama sustava. Eksperimentalni podaci pokazuju manje urastanje tkiva u gazu nego u poliuretansku pjenu, dok je randomizirana usporedba u akutnim traumatskim ranama našla slična vremena do pune granulacije; dokazi nisu dovoljni za opću nadmoć jednoga umetka. Klinički odabir treba temeljiti na geometriji rane, cilju terapije, eksudatu, boli, riziku krvarenja i dostupnosti obučenoga osoblja. Svaki komad treba evidentirati i ukloniti pri izmjeni, a fragmentaciju ili zaostali materijal isključiti pregledom. Propisani tlak i interval izmjene ovise o uređaju i kliničkom stanju; improvizirane kombinacije nepodudarnih komponenti nisu prihvatljive.