Kvorumsko signaliziranje

Bakterije mogu međusobno komunicirati kemijskim signalima. Kada ih se nakupi dovoljno, zajednički mogu promijeniti ponašanje, primjerice stvarati biofilm ili pojačati određene čimbenike virulencije. Taj se proces naziva kvorumsko signaliziranje. U kroničnim ranama može pridonijeti stabilnosti mikrobne zajednice, ali njegova prisutnost nije isto što i klinička infekcija. Ne postoji rutinski test kojim se u ambulanti mjeri kvorumsko signaliziranje. Liječenje se zato ne temelji na tom pojmu samome, nego na izgledu rane, znakovima infekcije, debridmanu, čišćenju i ciljanoj antimikrobnoj terapiji kada je potrebna.

Kvorumsko signaliziranje temelji se na produkciji, otpuštanju i detekciji signalnih molekula čija koncentracija raste s gustoćom populacije. U gram-negativnih bakterija važni su acil-homoserin-laktoni, dok gram-pozitivne vrste često koriste autoinducirajuće peptide. Sustavi reguliraju gene povezane s adhezijom, biofilmom, proizvodnjom toksina, motilitetom i odgovorom na stres. U kroničnim ranama funkcija ovisi o vrsti, prostornoj organizaciji biofilma, domaćinu i lokalnim uvjetima. Klinička primjena inhibitora kvorumskoga signaliziranja ostaje istraživačka; standardna skrb i dalje se temelji na kontroli uzroka, debridmanu, čišćenju i racionalnoj antimikrobnoj terapiji.