Marjolinov ulkus

Marjolinov ulkus nije uobičajeni kronični ulkus, nego zloćudni tumor koji se može razviti u staroj rani ili ožiljku. Najčešće se opisuje u ožiljcima nakon opeklina, ali može nastati i u dugotrajnom venskom ulkusu, ozljedi od pritiska, kroničnom upalnom kanalu ili drugom godinama oštećenom području. Većina kroničnih rana nikada ne postane zloćudna, no promjena dotadašnjeg izgleda zahtijeva procjenu. Upozoravajući znakovi mogu biti nova kvržica ili izraslina u rani, podignut ili tvrd rub, ponavljano krvarenje, sve jača bol, neugodan miris, brzo povećanje ili rana koja ne napreduje unatoč primjerenom liječenju. Dijagnoza se ne može postaviti samo fotografijom ni izgledom; potreban je reprezentativan uzorak tkiva za histopatološku analizu. Ako se tumor potvrdi, slijede procjena proširenosti i onkološko-kirurški plan. Obloge mogu ublažiti simptome, ali ne mogu izliječiti tumor. Marjolinov ulkus nije isto što i Martorellov hipertenzivni ishemijski ulkus, premda su nazivi slični.

Pojam Marjolinov ulkus označuje malignitet koji nastaje u kroničnoj rani, ožiljku ili trajno upaljenom tkivu; histološki dominira planocelularni, odnosno skvamozni karcinom, dok su druge novotvorine znatno rjeđe. Klasičan je kontekst stari opeklinski ožiljak, ali opisani su kronični venski i tlačni ulkusi, sinusni traktovi osteomijelitisa, traumatski ožiljci i hidradenitis suppurativa. Latencija je često višegodišnja ili višedesetljetna, ali trajanje samo ne potvrđuje niti isključuje dijagnozu. Sumnju povećavaju terapijska rezistencija uz ispravno etiološko liječenje, nova egzofitična ili nodularna komponenta, induracija ili everzija ruba, atipična hipergranulacija, ponavljano krvarenje, fetor, nova ili promijenjena bol i ubrzano širenje. Potrebna je histopatološka potvrda; zbog heterogenosti tumora jedan površinski ili nereprezentativan uzorak može biti lažno negativan, pa se uzorci biraju iz klinički sumnjivih područja i po potrebi uzimaju višestruko i dovoljno duboko. Nakon potvrde procjenjuju se lokalna dubina, zahvaćanje kosti i regionalni limfni čvorovi prema onkološkom protokolu. Liječenje je onkološko, najčešće kirurško, uz individualnu odluku o rekonstrukciji, limfnim čvorovima i dodatnoj terapiji. Treba ga razlikovati od primarnoga kožnog tumora koji sekundarno ulcerira i stvara malignu fungirajuću ranu, kao i od Martorellova ulkusa, pioderme gangrenozum, infekcije, vaskulitisa i benignoga hipergranulacijskog tkiva.