Miofibroblast

Miofibroblasti su stanice koje tijekom cijeljenja proizvode kolagen i djeluju poput sitnih kontraktilnih vlakana koja približavaju rubove rane. Nastaju uglavnom aktivacijom fibroblasta pod utjecajem kemijskih signala i mehaničke napetosti. Kada je rana dovoljno obnovljena, većina miofibroblasta normalno nestaje programiranom staničnom smrću. Ako ostanu aktivni predugo, mogu stvarati previše matriksa i pridonijeti zadebljanom ožiljku, ukočenosti ili kontrakturi. Premala aktivnost, s druge strane, može usporiti zatvaranje rane. Miofibroblast se ne procjenjuje rutinskim pogledom na ranu i nije samostalna dijagnoza; pojam objašnjava važan stanični mehanizam cijeljenja i patološkoga ožiljkavanja.

Miofibroblast je kontraktilni reparacijski fenotip obilježen stresnim vlaknima, fokalnim adhezijama i često ekspresijom α-glatkomišićnoga aktina. Diferencijaciju potiču TGF-β1, mehanička napetost, krutost matriksa i ED-A fibronektin. Stanice sintetiziraju kolagen tipa I i III, fibronektin i druge komponente izvanstaničnoga matriksa te stvaraju silu potrebnu za kontrakciju rane. U urednom cijeljenju nakon epitelizacije i smanjenja napetosti većina miofibroblasta podliježe apoptozi ili inaktivaciji. Perzistencija dovodi do prekomjerne depozicije matriksa, hipertrofičnoga ožiljka, kontrakture i fibroze, dok nedostatna aktivacija može pridonijeti kroničnoj rani. Fenotip je plastičan i ne potječe isključivo iz rezidentnih dermalnih fibroblasta.