Termografija rane

Termografija infracrvenom kamerom prikazuje toplije i hladnije dijelove kože bez dodirivanja rane. Toplije područje može pratiti upalu, infekciju ili pojačan protok, dok hladnije područje može upućivati na slabiju cirkulaciju. Na rezultat utječu temperatura prostorije, nedavno hodanje, obloge, kupanje, lijekovi i udaljenost kamere. Zbog toga snimanje mora biti standardizirano, a nalaz se uspoređuje s pregledom, simptomima i drugim pretragama. Termografija ne može sama potvrditi infekciju niti isključiti ishemiju.

Medicinska infracrvena termografija mjeri emitiranu infracrvenu energiju i pretvara je u površinsku temperaturnu mapu. U skrbi za rane istražuje se za rano prepoznavanje upale, infekcije, rizika dijabetičkoga ulkusa i poremećaja perfuzije. Interpretacija se temelji na apsolutnoj temperaturi, asimetriji ili temperaturnom gradijentu prema okolnoj koži ili kontralateralnom ekstremitetu. Potrebna je aklimatizacija, kontrola okoliša, standardizirana udaljenost i kut te dokumentiranje prethodnih aktivnosti. Osjetljivost i specifičnost razlikuju se među indikacijama, uređajima i pragovima. Termografija je pomoćna metoda i ne zamjenjuje vaskularna mjerenja, kliničku dijagnozu infekcije ni dubinsku procjenu rane.