Vrste rana, uzroci i komplikacije
Vaskulitični ulkus
Sinonimi i kratice: vaskulitisni ulkus, kožni ulkus zbog vaskulitisa
Vaskulitični ulkus gubitak je kože nastao upalom i oštećenjem stijenke krvnih žila, s posljedičnom ishemijom, purpurom i nekrozom. Dijagnoza zahtijeva kliničko-patološku korelaciju, a ne samo izgled rane.
Za pacijente i obitelj
Vaskulitični ulkus nastaje kada upala ošteti male ili srednje krvne žile kože pa tkivo ne dobiva dovoljno krvi. Rana može biti vrlo bolna, imati ljubičast ili mrežast rub, crne dijelove i brzo napredovati. Sličan izgled mogu imati arterijska ishemija, pioderma gangrenozum, infekcija, kalcifilaksija i druge bolesti, stoga se dijagnoza ne smije postaviti samo prema fotografiji. Obrada često uključuje krvne pretrage, procjenu cirkulacije te duboku biopsiju aktivnoga ruba za histologiju i izravnu imunofluorescenciju. Liječi se osnovni uzrok i upala, uz pažljivo lokalno zbrinjavanje. Agresivan debridman nije prikladan prije razjašnjenja dijagnoze, osobito kod sumnje na piodermu gangrenozum. Naglo širenje nekroze, jaka bol, vrućica ili znakovi slabije cirkulacije zahtijevaju hitnu procjenu.
Stručno objašnjenje
Vaskulitični ulkus posljedica je upalne destrukcije vaskularne stijenke s trombozom, ekstravazacijom eritrocita i ishemijskom nekrozom kože. Najčešće je riječ o kožnom vaskulitisu malih žila, ali ulceracije mogu nastati i kod srednježilnih vaskulitisa te sistemskih bolesti. Morfologija uključuje palpabilnu purpuru, retiformne lezije, hemoragijske bule i nekrotične ulceracije. Dijagnostika zahtijeva anamnezu lijekova i sustavnih simptoma, vaskularnu procjenu, laboratorijsku obradu usmjerenu prema kliničkoj sumnji te pravodobnu biopsiju svježe aktivne lezije dovoljno duboku da obuhvati potkožje; zaseban uzorak može biti potreban za izravnu imunofluorescenciju. Histološki leukocitoklastični vaskulitis nije sam po sebi etiološka dijagnoza. Terapija se usmjerava na uzrok i težinu zahvaćanja, uz reumatološku ili dermatološku suradnju. Lokalno se kontroliraju bol, eksudat i infekcija, dok opseg debridmana ovisi o perfuziji, stabilnosti nekroze i isključenju patergijskih dermatoza.