Preskoči na glavni sadržaj

Kompresijska terapija kod venskog ulkusa: procjena perfuzije, izbor sustava i sigurnost

Kako potvrditi indikaciju, procijeniti arterijsku perfuziju, odabrati kompresijski sustav i prepoznati situacije u kojima standardna kompresija može biti nesigurna.

Neovisni urednički sadržaj

Objavljeno
Procjena čitanja
Približno 13 min
Zadnja izmjena
Vektorska klinička shema pravilno postavljene kompresijske terapije: bočni prikaz potkoljenice i stopala s elastičnim zavojem koji počinje na bazi prstiju, prsti su slobodni, zavoj potpuno obuhvaća petu zahvatom u obliku osmice i ravnomjernim spiralnim namotima s preklopom od polovine širine završava ravnim rubom ispod koljena; uvećani detalji prikazuju zahvat pete i preklop namota, a strelice prema unutra vanjski pritisak.

Kompresijska terapija temelj je liječenja aktivnoga venskog ulkusa jer smanjuje vensku hipertenziju i edem te ubrzava cijeljenje, ali njezina sigurnost ovisi o potvrđenoj venskoj etiologiji, procjeni arterijske perfuzije, primjerenom ciljnom tlaku, ispravnoj tehnici postavljanja i redovitoj kontroli. Kod sumnje na perifernu arterijsku bolest, nekompresibilnih arterija ili nove nesrazmjerne boli potrebna je dodatna vaskularna procjena i prilagodba ili privremeni prekid kompresije.

Stručni prikaz

Ključne točke

  • Kompresija poboljšava cijeljenje aktivnoga venskog ulkusa kada je arterijska perfuzija dostatna.
  • Prije snažne kompresije treba procijeniti arterijsku cirkulaciju; ABI može biti nepouzdan kod kalcificiranih ili nekompresibilnih arterija.
  • ESVS (engl. European Society for Vascular Surgery, Europsko društvo za vaskularnu kirurgiju) preporučuje višeslojne ili neelastične zavoje odnosno podesive sustave s ciljnim tlakom najmanje 40 mmHg na gležnju kod odgovarajuće odabranih bolesnika.
  • Kod ABI <0,6, tlaka na gležnju <60 mmHg ili tlaka na nožnom prstu <30 mmHg ESVS ne preporučuje trajnu kompresiju.
  • Mješoviti arterijsko-venski ulkus može zahtijevati modificiranu kompresiju nižega tlaka i bliski stručni nadzor.
  • Najbolji sustav nije nužno onaj s najviše slojeva, nego onaj koji sigurno ostvaruje potreban tlak i koji bolesnik može održivo koristiti.

Zašto je kompresija temelj liječenja venskog ulkusa

Venski ulkus najčešće je posljedica dugotrajne ambulantne venske hipertenzije povezane s refluksom, opstrukcijom ili njihovom kombinacijom. Kada mišićna pumpa lista i venski zalisci ne uspijevaju dovoljno sniziti tlak tijekom hodanja, razvijaju se edem, mikrocirkulacijske promjene i kronična upala. Kompresija izvana smanjuje venski volumen, podupire venski povrat i ograničava nakupljanje intersticijske tekućine. Cilj zato nije samo smanjiti oteklinu, nego djelovati na hemodinamski mehanizam koji održava ranu otvorenom.

Cochraneov sustavni pregled iz 2021. obuhvatio je 14 randomiziranih istraživanja s 1391 sudionikom i zaključio da kompresijski zavoji ili čarape u odnosu na izostanak kompresije vjerojatno ubrzavaju potpuno cijeljenje te povećavaju broj potpuno zacijeljenih ulkusa. ESVS 2022 kompresiju za aktivni venski ulkus preporučuje kao klasu I, razinu dokaza A. SCAI (engl. Society for Cardiovascular Angiography and Interventions, Društvo za kardiovaskularnu angiografiju i intervencije) tehnički pregled iz 2025. također zaključuje da kompresija vjerojatno dovodi do nešto bržega i potpunijeg cijeljenja.

Klinički orijentir 1: tipičan venski ulkus najčešće se nalazi u donjoj trećini potkoljenice, osobito oko medijalnoga gležnja, uz edem, varikozitete, hemosiderinsku pigmentaciju, ili lipodermatosklerozu. Taj obrazac podupire, ali sam ne dokazuje vensku etiologiju.

Klinički orijentir 2: kada se edem brzo smanji, prethodno dobro postavljen zavoj može postati labav i skliznuti. Tada je potrebno ponovno procijeniti pristajanje i tlak, a ne čekati unaprijed određeni termin.

Učinak kompresije ovisi o tlaku, elastičnosti materijala, broju slojeva, geometriji uda, kretanju i tehnici postavljanja. Zato kvaliteta liječenja ne može biti definirana samo nazivom proizvoda ili brojem slojeva.

Razina dokazaKompresija i cijeljenjeDe Maeseneer MG, Kakkos SK, Aherne T, et al. ESVS 2022 Clinical Practice Guidelines on the Management of Chronic Venous Disease of the Lower Limbs. Eur J Vasc Endovasc Surg. 2022;63:184–267.Dokazi da kompresija poboljšava cijeljenje venskoga ulkusa jači su od dokaza da je jedan konkretan kompresijski proizvod najbolji za sve bolesnike. Izbor sustava treba prilagoditi perfuziji, anatomiji, eksudatu, mobilnosti, toleranciji i kompetenciji tima.

Prije kompresije: potvrditi etiologiju i procijeniti arterijsku perfuziju

Najveća sigurnosna pogreška nije izbor „pogrešnoga zavoja”, nego snažna kompresija ekstremiteta sa značajnom arterijskom ishemijom. Anamneza treba obuhvatiti prethodne ulkuse i vensku trombozu, klaudikacije, bol u mirovanju, šećernu i bubrežnu bolest, pušenje, neuropatiju te prethodne vaskularne zahvate. Pregled uključuje pulseve, temperaturu i boju stopala, osjet, edem, venske kožne promjene i anatomiju rane.

(ABI) koristan je početni pokazatelj, ali nije nepogrešiv. Kod šećerne bolesti, kronične bubrežne bolesti ili medijske kalcifikacije arterije mogu biti nekompresibilne pa ABI može biti lažno visok. Tada treba razmotriti tlak na nožnom prstu, (engl. toe–brachial index, TBI), Dopplerove valne oblike i druge vaskularne metode.

ESVS navodi da se trajna kompresija ne preporučuje kada je tlak na gležnju <60 mmHg, tlak na nožnom prstu <30 mmHg ili ABI <0,6. Kod mješovitoga arterijsko-venskog ulkusa modificirana kompresija s tlakom nižim od 40 mmHg može se razmotriti uz bliski klinički nadzor. ESVS u popratnom tekstu navodi tlak na gležnju >60 mmHg, tlak na nožnom prstu >30 mmHg i ABI >0,6. Ti nalazi nisu samostalno jamstvo sigurnosti: potrebno je procijeniti simptome, kožu, osjet i pouzdanost mjerenja. U mnogim protokolima ABI ≥0,8 praktična je zona za standardnu snažniju kompresiju, dok raspon približno 0,6–0,8 zahtijeva individualizaciju. Vrijednosti točno na graničnim pragovima ne treba automatski tumačiti kao dopuštenje za kompresiju; granični ili neskladni nalazi zahtijevaju vaskularnu procjenu.

Klinički orijentir 1: hladno stopalo, bol u mirovanju, odsutni pulsevi, distalna nekroza ili ulkus na prstima zahtijevaju arterijsku obradu prije standardne kompresije.

Klinički orijentir 2: ABI >1,3 ili „nekompresibilne” arterije nisu potvrda dobre cirkulacije, nego mogu biti znak kalcifikacije i razlog za dodatna mjerenja.

Diferencijalna dijagnoza uključuje arterijski i mješoviti ulkus, neuropatsku ranu, ozljedu uzrokovanu pritiskom, vaskulitis/vaskulopatiju, piodermiju gangrenozum, malignu ulceraciju i druge atipične rane. Ako lokalizacija, bol ili tijek ne odgovaraju venskom obrascu, dijagnozu treba ponovno otvoriti prije nego što se problem proglasi „neuspjehom kompresije”.

Koliki tlak i koji kompresijski sustav odabrati

Za aktivni venski ulkus uz odgovarajuću perfuziju cilj je terapijski učinkovita, a ne simbolična kompresija. ESVS preporučuje višeslojne ili neelastične zavoje odnosno podesive kompresijske sustave koji na gležnju ostvaruju ciljni tlak najmanje 40 mmHg. Za male, novije ulkuse mogu se razmotriti i sustavi kompresijskih čarapa koji zajedno ostvaruju tlak do približno 40 mmHg.

Višeslojni sustavi kombiniraju podlogu i kompresijske slojeve te mogu održavati stabilan tlak kroz više dana kada su pravilno postavljeni. Neelastični ili kratkoelastični zavoji imaju veću krutost: tijekom hoda proizvode visoke radne tlakove, a u mirovanju relativno niže. Podesivi omotači mogu biti korisni kada se edem brzo smanjuje jer omogućuju ponovno prilagođavanje opsega.

Dvostruke kompresijske čarape mogu biti alternativa kod manjih i novijih ulkusa. VenUS IV pokazao je slične rezultate cijeljenja između dvostrukih kompresijskih čarapa i četveroslojnoga zavoja, ali čarape nisu prikladne za svaku anatomiju, obilno eksudirajuću ranu ili bolesnika koji ih ne može navući. može se razmotriti kada druge metode nisu dostupne, ne mogu se koristiti ili nisu uspjele.

Klinički orijentir 1: izrazito konična potkoljenica, duboki nabori, deformitet stopala ili neravnomjeran edem povećavaju rizik lokalno previsokoga tlaka; potrebni su podlaganje i češća kontrola.

Klinički orijentir 2: obilno eksudirajuća rana zahtijeva oblogu koja kontrolira iscjedak ispod kompresije. Natopljena obloga i bočno curenje kompromitiraju kožu i stabilnost sustava, ali nisu sami po sebi razlog za ukidanje etiološke kompresije.

Broj slojeva nije sinonim kvalitete. Važniji su stvarni tlak, stabilnost, sigurnost, pravilna tehnika i prihvatljivost bolesniku. Klase kompresijskih čarapa razlikuju se među standardima, pa je korisnije navesti raspon tlaka nego samo broj klase.

Sigurnost, kontraindikacije i modificirana kompresija

Kompresija je uglavnom sigurna kada je pravilno indicirana, ali može uzrokovati štetu ako se zanemare ishemija, anatomija i simptomi nakon primjene. Međunarodni konsenzus o rizicima navodi da su češće nuspojave nelagoda i iritacija kože, dok su ozbiljne ozljede mekih tkiva i živaca rijetke uz pravilnu uporabu. Rizik je veći nad koštanim prominencijama i mjestima maloga radijusa.

Teška najvažnije je ograničenje trajne kompresije. Kod ABI <0,6, tlaka na gležnju <60 mmHg ili tlaka na nožnom prstu <30 mmHg ESVS preporučuje izbjegavanje trajne standardne kompresije i vaskularnu procjenu. Kod blaže arterijske bolesti može biti moguća modificirana kompresija ispod 40 mmHg, ali uz dokumentiranu perfuziju i bliski nadzor.

Stabilno srčano zatajenje nije automatska zabrana svake kompresije. Kod dekompenzacije, plućnoga edema ili teškoga nestabilnog zatajenja najprije treba stabilizirati bolesnika i uskladiti plan s liječnikom. Izrazita neuropatija i gubitak osjeta povećavaju rizik neprepoznate tlačne ili živčane ozljede te zahtijevaju dodatnu zaštitu i nadzor. Prema međunarodnom konsenzusu kompresija se ne preporučuje u funkcionalnom razredu IV prema klasifikaciji New York Heart Association (NYHA, klasifikacija težine srčanoga zatajenja), a u razredu III ne primjenjuje se rutinski bez stroge indikacije i kliničkog nadzora. Nakon arterijske premosnice treba provjeriti njezin tijek i izbjeći izravnu kompresiju površinski položenoga grafta.

Klinički orijentir 1: nova nesrazmjerna bol, hladnoća stopala, bljedilo/cijanoza prstiju, utrnulost ili slabost nakon postavljanja kompresije nisu očekivano „privikavanje”. Kod sumnje na ugroženu perfuziju ili živčanu ozljedu sustav treba odmah ukloniti i organizirati hitnu procjenu.

Klinički orijentir 2: dubok trag zavoja preko prednje strane gležnja, fibularne glave, Ahilove tetive ili ruba stopala upozorava na lokalno previsok tlak.

Akutna nije univerzalna kontraindikacija kompresije; u odgovarajuće liječenog bolesnika kompresija se može koristiti prema vaskularnom planu. Lokalna infekcija također ne znači automatski trajno ukidanje kompresije, ali se kod sepse, brzo progresivnog celulitisa ili izrazite boli prioritet daje hitnoj procjeni i liječenju infekcije.

Kako postaviti, kontrolirati i prilagoditi kompresiju

Prije postavljanja kompresije treba pregledati kožu, zaštititi osjetljiva mjesta i odabrati oblogu koja kontrolira eksudat bez nepotrebnoga volumena. Opseg i oblik noge utječu na raspodjelu tlaka, pa koštane prominencije i nagle promjene radijusa treba podložiti. Zavoj treba postaviti bez nabora i prstenastoga suženja. Nakon postavljanja provjeravaju se boja, temperatura, osjet i pokretljivost prstiju te bol.

Kontrola nije jednokratna. Kod velikoga edema volumen noge može se brzo smanjiti pa sustav postaje labav, klizi i gubi terapijski učinak. Novo curenje eksudata, rast boli ili pritisak nad koštanim prominencijama razlog su za raniju promjenu. Učestalost previjanja određuju eksudat, koža, vrsta sustava i dinamika edema, a ne samo kalendar.

Hodanje i vježbe gležnja važan su partner kompresiji jer aktiviraju mišićnu pumpu lista. Elevacija može privremeno smanjiti edem, ali ne zamjenjuje dnevnu terapijsku kompresiju.

Klinički orijentir 1: zavoj koji nakon jednog ili dva dana postane vidljivo labav vjerojatno više ne ostvaruje početni tlak i treba ga ponovno prilagoditi.

Klinički orijentir 2: nagli porast boli, eksudata, mirisa ili površine rane tijekom kompresije zahtijeva ponovnu procjenu infekcije, perfuzije, pritiska i dijagnoze; ne treba samo automatski „pojačati” ili ukinuti kompresiju.

Pridržavanje terapijskog plana ovisi o udobnosti, obući, radu, temperaturi okoline, sposobnosti samostalne primjene i razumijevanju terapije. Ponekad je održiv, individualiziran sustav bolji od teorijski idealnoga koji bolesnik redovito skida. Potrebno je dokumentirati i razlog prekidanja terapije: bol, klizanje, svrbež, otežano obuvanje ili nemogućnost samostalnog postavljanja često se mogu ciljano riješiti. Međutim, smanjenje tlaka zbog nelagode treba biti klinička odluka nakon provjere uzroka, a ne prikrivanje loše tehnike ili neprepoznate ishemije.

Kompresija nije cijelo liječenje: rana, vene i prevencija recidiva

Liječenje venskoga ulkusa kombinira kompresiju s lokalnom skrbi i liječenjem osnovne venske patologije. Oblogu treba birati prema eksudatu, dubini i okolnoj koži; nema dokaza da napredna obloga može nadoknaditi izostanak učinkovite kompresije kod pravilno dijagnosticiranoga venskog ulkusa. Debridman, liječenje infekcije i zaštita od maceracije provode se prema nalazu, ali imaju drugačiju ulogu od kompresije.

Površinski treba aktivno tražiti. EVRA randomizirano istraživanje pokazalo je da je rana endovenska ablacija površinskoga refluksa uz kompresiju skratila medijan cijeljenja s 82 na 56 dana i povećala vrijeme bez ulkusa u prvoj godini u odnosu na odgođeni zahvat. Dugoročniji rezultati pokazali su i nižu ukupnu stopu recidiva po osobi-godini u skupini s ranom intervencijom. Bolesnika zato ne treba mjesecima liječiti samo previjanjem i kompresijom bez vaskularne procjene kada je moguće liječiti refluks.

Nakon cijeljenja i predispozicija recidivu često ostaju. ESVS preporučuje razmatranje dugotrajne kompresije, a Cochraneov pregled iz 2024. pokazuje da snažnija kompresija može smanjiti recidiv u odnosu na slabiju, ali uz moguću lošiju pridržavanje terapijskog plana.

Klinički orijentir 1: ulkus koji se ne smanjuje unatoč pravilnoj kompresiji zahtijeva provjeru perfuzije, stvarnoga tlaka, pridržavanja terapijskog plana, refluksa/opstrukcije, infekcije i atipične etiologije.

Klinički orijentir 2: nakon zatvaranja rane treba unaprijed dogovoriti dugoročnu kompresiju, kontrolu edema i vaskularni plan; prestanak previjanja nije dovoljan plan otpusta.

Detaljna diferencijalna dijagnoza pripada članku o ulkusu potkoljenice, a liječenje površinskoga refluksa zasebnom naprednom članku. U bolesnika s ponavljanim ulkusom, velikim edemom ili sumnjom na duboku vensku opstrukciju plan mora obuhvatiti i odgovarajuću specijalističku obradu. Ovaj tekst ostaje usmjeren na sigurnu primjenu kompresije.

Klinički algoritam i sigurnosni pragovi

Postupak

Kompresijska terapija kod venskog ulkusa u 12 koraka

  1. 1. korak: Potvrdite da anamneza, lokalizacija i morfologija podupiru vensku etiologiju.
  2. 2. korak: Pregledajte pulseve, temperaturu, boju, osjet i znakove arterijske ishemije.
  3. 3. korak: Izmjerite ABI; ako je nepouzdan ili nekompresibilan, dopunite ga tlakom na nožnom prstu i indeksom nožni prst–nadlaktica (TBI) te odgovarajućom vaskularnom obradom.
  4. 4. korak: Ako je ABI <0,6, tlak na gležnju <60 mmHg ili tlak na nožnom prstu <30 mmHg, ne primjenjujte trajnu kompresiju.
  5. 5. korak: Kod mješovite bolesti s ABI >0,6, tlakom na gležnju >60 mmHg i tlakom na nožnom prstu >30 mmHg može se razmotriti modificirana kompresija ispod 40 mmHg uz bliski nadzor; granični ili neskladni nalazi zahtijevaju individualnu vaskularnu procjenu.
  6. 6. korak: Kod odgovarajuće perfuzije odaberite sustav koji može sigurno ostvariti terapijski tlak, često oko 40 mmHg na gležnju.
  7. 7. korak: Zaštitite koštane prominencije i odaberite oblogu koja kontrolira eksudat.
  8. 8. korak: Postavite sustav bez nabora i prstenastih suženja te odmah provjerite prste, osjet i bol.
  9. 9. korak: Planirajte ranu kontrolu ako je edem velik jer se sustav može brzo olabaviti.
  10. 10. korak: Potičite hodanje i vježbe mišićne pumpe prema funkcionalnoj sposobnosti.
  11. 11. korak: Ako rana ne napreduje, ponovno procijenite tlak, pridržavanje terapijskog plana, perfuziju, vensku patologiju, infekciju i dijagnozu.
  12. 12. korak: Nakon cijeljenja uspostavite dugoročnu prevenciju recidiva i plan liječenja venske insuficijencije.

Odmah / isti dan: akutno hladno, blijedo ili cijanotično stopalo; nova nesrazmjerna bol nakon postavljanja kompresije; nagla utrnulost ili slabost; znakovi akutne ishemije; brzo šireća nekroza; sepsa; nekontrolirano krvarenje.

Procjena isti dan: nova bol u mirovanju, nova promjena boje prstiju, rastuća bol pod kompresijom ili ozljeda kože zahtijevaju kontakt s nadležnim timom isti dan. Znakovi akutne ishemije zahtijevaju neposrednu hitnu obradu. Klizanje zavoja, curenje eksudata i pogoršanje rane zahtijevaju raniju kontrolu i prilagodbu, uz procjenu perfuzije i infekcije prema nalazu.

Planirano bez nepotrebnog odgađanja: duplex procjena venskoga sustava, procjena mogućnosti endovenske intervencije, prilagodba dugoročne kompresije i edukacija za prevenciju recidiva.

Najčešće pogreške

  1. Kompresija bez arterijske procjene. Posljedica: ishemijska ozljeda. Ispravno: pregledati cirkulaciju i objektivizirati perfuziju.
  2. ABI >1,3 tumačiti kao dobru perfuziju. Posljedica: previd nekompresibilnih arterija. Ispravno: dopuniti apsolutnim tlakom na nožnom prstu i mjerenjem indeksa nožni prst–nadlaktica (TBI).
  3. Svaki proglasiti venskim. Posljedica: pogrešna . Ispravno: provesti diferencijalnu dijagnozu.
  4. Ignorirati novu bol ili utrnulost pod zavojem. Posljedica: tlačna, živčana ili ishemijska ozljeda. Ispravno: odmah pregledati i korigirati sustav.
  5. Mješoviti ulkus liječiti kao čisti venski. Posljedica: previsok tlak uz slabiju perfuziju. Ispravno: modificirana kompresija pod stručnim nadzorom.
  6. Nakon cijeljenja ukinuti kompresiju bez plana. Posljedica: veći rizik recidiva. Ispravno: dogovoriti dugoročnu kompresiju i vaskularno praćenje.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

  1. 1. izvor: De Maeseneer MG, Kakkos SK, Aherne T, et al. ESVS 2022 Clinical Practice Guidelines on the Management of Chronic Venous Disease of the Lower Limbs. Eur J Vasc Endovasc Surg. 2022;63:184–267.

    DOI: 10.1016/j.ejvs.2021.12.024

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  2. 2. izvor: Attaran RR, Edwards ML, Arena FJ, et al. 2025 SCAI Clinical Practice Guidelines for the Management of Chronic Venous Disease. J Soc Cardiovasc Angiogr Interv. 2025;4:103729.

    DOI: 10.1016/j.jscai.2025.103729

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  3. 3. izvor: Attaran R, Edwards M, Bunte MC, et al. SCAI Technical Review on Management of Chronic Venous Disease. J Soc Cardiovasc Angiogr Interv. 2025;4:103730.

    DOI: 10.1016/j.jscai.2025.103730

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  4. 4. izvor: Shi C, Dumville JC, Cullum N, et al. Compression bandages or stockings versus no compression for treating venous leg ulcers. Cochrane Database Syst Rev. 2021;7:CD013397.

    DOI: 10.1002/14651858.CD013397.pub2

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  5. 5. izvor: de Moraes Silva MA, Nelson A, Bell-Syer SEM, et al. Compression for preventing recurrence of venous ulcers. Cochrane Database Syst Rev. 2024;3:CD002303.

    DOI: 10.1002/14651858.CD002303.pub4

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  6. 6. izvor: Rabe E, Partsch H, Morrison N, et al. Risks and contraindications of medical compression treatment – A critical reappraisal. Phlebology. 2020;35:447–460.

    DOI: 10.1177/0268355520909066

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  7. 7. izvor: Gohel MS, Heatley F, Liu X, et al. A Randomized Trial of Early Endovenous Ablation in Venous Ulceration. N Engl J Med. 2018;378:2105–2114.

    DOI: 10.1056/NEJMoa1801214

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  8. 8. izvor: Ashby RL, Gabe R, Ali S, et al. Clinical and cost-effectiveness of compression hosiery versus compression bandages in treatment of venous leg ulcers (VenUS IV). Lancet. 2014;383:871–879.

    DOI: 10.1016/S0140-6736(13)62368-5

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  9. 9. izvor: Sun CR, Liu MY, Ni QH, et al. Clinical Guidelines on Compression Therapy in Venous Diseases. Ann Vasc Surg. 2025;110(Pt B):183–203.

    DOI: 10.1016/j.avsg.2024.07.083

    Otvori izvor (vanjska poveznica)

Pojmovi iz ovog članka

  • Venski dermatitis

    Venski dermatitis kronična je upalna promjena kože potkoljenice povezana s venskom hipertenzijom i kroničnom venskom bolešću, često uz edem, svrbež, ljuskanje i smećkastu pigmentaciju.

    Pročitaj više
  • Gležanjsko-brahijalni indeks

    Omjer sistoličkoga tlaka izmjerenog na gležnju i nadlaktici kojim se procjenjuje arterijska prohodnost donjih udova. Nalaz pomaže otkriti perifernu arterijsku bolest, ali može biti lažno visok kod nekompresibilnih arterija.

    Pročitaj više
  • Indeks nožni prst–nadlaktica

    Omjer sistoličkog tlaka izmjerenog na nožnom prstu i višeg sistoličkog tlaka na nadlaktici, namijenjen neinvazivnoj procjeni arterijske perfuzije stopala.

    Pročitaj više
  • Intermitentna pneumatska kompresija

    Terapija uređajem koji ciklički napuhuje zračne komore u manšeti oko uda, stvarajući povremeni vanjski pritisak radi poticanja protoka i smanjenja edema.

    Pročitaj više
  • Periferna arterijska bolest

    Periferna arterijska bolest najčešće je aterosklerotsko suženje ili začepljenje arterija udova koje smanjuje dotok krvi i može uzrokovati bol, gubitak tkiva i slabo cijeljenje.

    Pročitaj više
  • Duboka venska tromboza (DVT)

    Duboka venska tromboza je stvaranje tromba u dubokom venskom sustavu, najčešće donjeg ekstremiteta, i važna je diferencijalna dijagnoza jednostranog otoka, boli i promjene boje noge.

    Pročitaj više
  • Venski refluks

    Patološki povrat krvi niz venu nakon provociranja protoka, najčešće zbog nekompetentnih zalistaka, koji može pridonijeti kroničnoj venskoj hipertenziji.

    Pročitaj više
  • Venska hipertenzija

    Trajno ili pri hodu nedovoljno snižen tlak u venama noge zbog refluksa, opstrukcije ili neučinkovite mišićne pumpe, koji oštećuje mikrocirkulaciju i tkivo.

    Pročitaj više
  • Ulkus potkoljenice

    Ulkus potkoljenice kronični je defekt kože potkoljenice; naziv opisuje lokalizaciju, ali ne određuje uzrok, koji može biti venski, arterijski, mješoviti, neuropatski ili atipičan.

    Pročitaj više
  • Etiološko liječenje rane

    Etiološko liječenje rane usmjereno je na osnovni uzrok nastanka i perzistencije rane, a ne samo na lokalne značajke njezina ležišta.

    Pročitaj više

Povratna informacija

Je li vam ovaj članak bio koristan?

Tjedni bilten portala

Petkom ujutro: novi članci, najzanimljivije od tjedna, događanja i važni datumi. Besplatno, odjava jednim klikom.

Čitam kao

Ključne teme članka

  • kompresijska terapija kod venskog ulkusa
  • venski ulkus kompresija
  • kompresijski zavoji
  • kompresijske čarape
  • ABI i kompresija
  • mješoviti arterijsko-venski ulkus
  • kompresija 40 mmHg
  • kratkoelastični zavoj
  • višeslojni kompresijski zavoj
  • prevencija recidiva venskog ulkusa
Podijeli članak

Transparentnost i sukob interesa

Ovaj je članak neovisni urednički sadržaj. Za njegovu izradu ili objavu nije primljena financijska naknada, proizvod, usluga niti druga pogodnost od proizvođača, distributera ili drugog komercijalnog subjekta navedenog u članku. Navođenje proizvoda ili trgovačkih naziva služi identifikaciji predmeta stručnog prikaza i ne predstavlja komercijalnu preporuku.

Autori su izjavili da nemaju sukob interesa u vezi s predmetom ovog članka.

Povezane stručne smjernice

Smjernice stručnih organizacija koje se odnose na ovu temu. Nisu zamjena za literaturu članka niti za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika.

Povijest izmjena

Prva objava
16. studenoga 2026.

Preporučeno za čitanje