Biologija cijeljenja i tkivo
Fibroplazija
Sinonimi i kratice: fibroblastična faza, stvaranje vezivnoga matriksa
Fibroplazija je dio proliferacijske faze cijeljenja u kojem fibroblasti ulaze u ranu, umnažaju se i stvaraju izvanstanični matriks, uključujući fibronektin, proteoglikane i kolagen. Proces obnavlja nosivu strukturu tkiva, a poslije prelazi u remodeliranje.
Za pacijente i obitelj
Fibroplazija je unutarnji dio obnove rane koji se ne može procijeniti samo pogledom. Stanice nazvane fibroblasti ulaze u oštećeno područje i stvaraju privremenu potporu te kolagen, glavnu bjelančevinu vezivnoga tkiva. Na toj se podlozi razvija granulacijsko tkivo i napreduje novi epitel. Materijal koji se najprije stvara postupno se preuređuje i ojačava tijekom sljedećih tjedana i mjeseci.
Proces može biti usporen nedostatnom cirkulacijom i kisikom, infekcijom, stalnim pritiskom ili trenjem, loše reguliranom šećernom bolešću, pothranjenošću i nekim lijekovima. Prekomjerna ili dugotrajna fibroplazija može pridonijeti zadebljanom ožiljku i fibrozi, pa više kolagena nije uvijek bolje. Zdravstveni tim zato ne pokušava samo „potaknuti fibroblaste”, nego istodobno uklanja uzrok rane, štiti novo tkivo i prati smanjuje li se rana te napreduje li epitelizacija.
Stručno objašnjenje
Fibroplazija obuhvaća regrutaciju, migraciju i proliferaciju fibroblasta u privremenom fibrinsko-fibronektinskom matriksu te sintezu nove izvanstanične matrice. Fibroblasti proizvode fibronektin, hijaluronan, proteoglikane i kolagen, u početku pretežno tip III, koji se tijekom remodeliranja postupno zamjenjuje organiziranijim kolagenom tip I. Proces je reguliran čimbenicima poput PDGF-a, TGF-β, FGF-a, mehaničke napetosti, kisika i interakcije s makrofazima i endotelom. Diferencijacija dijela fibroblasta u miofibroblaste povezuje fibroplaziju s kontrakcijom rane.
Fibroplazija nije sinonim za granulacijsko tkivo: granulacija uključuje i novostvorene kapilare, upalne stanice i matriks, dok fibroplazija naglašava fibroblastičnu proizvodnju vezivne potpore. Nije ni sinonim za fibrozu, iako trajna aktivacija TGF-β, mehanička napetost i izostanak apoptoze miofibroblasta mogu dovesti do pretjeranoga ožiljkavanja. U kroničnim ranama perzistentna upala, višak proteaza, hipoksija i stanična senescencija razgrađuju matriks i smanjuju djelotvoran odgovor fibroblasta. Klinička procjena stoga povezuje kvalitetu granulacije s perfuzijom, infekcijom, nutritivnim stanjem i vremenskom putanjom zatvaranja.