Odgovor domaćina na infekciju rane

Kada mikroorganizmi iz rane prodru u tkivo, organizam pokušava ograničiti infekciju. Tada se mogu javiti jača bol, toplina, crvenilo, oteklina, gnoj, neugodan miris, usporeno cijeljenje ili opće loše stanje. Reakcija nije jednaka kod svih: može biti slabije izražena kod loše cirkulacije, šećerne bolesti, oslabljenog imuniteta ili u starijoj dobi. Zato sama prisutnost bakterija u brisu ne potvrđuje infekciju, a izostanak izraženog crvenila ne isključuje je. Procjenjuju se rana, okolno tkivo i opće stanje osobe.

Odgovor domaćina na infekciju rane obuhvaća urođene i stečene imunosne te upalne mehanizme koji nastaju kada se mikroorganizmi umnožavaju u živom tkivu i izazivaju oštećenje. Njegova vidljiva manifestacija rezultat je međudjelovanja mikrobnog opterećenja, virulencije i organizacije mikroorganizama s perfuzijom, oksigenacijom, metaboličkim stanjem i obrambenom sposobnošću domaćina. Lokalni odgovor može uključiti novu ili rastuću bol, toplinu, eritem, edem, gnojni eksudat, krhko granulacijsko tkivo, zastoj cijeljenja i širenje promjena izvan ruba rane; sistemski odgovor može uključiti opće pogoršanje i sepsu. Kod ishemije, neuropatije, imunosenescencije, imunosupresije ili teške komorbidnosti klasični znakovi mogu biti prigušeni, pa su važni prikriveni znakovi i usporedna procjena tijekom vremena. Kolonizacija i pozitivan mikrobiološki nalaz sami ne dokazuju infekciju: dijagnoza je prvenstveno klinička, uz ciljano mikrobiološko uzorkovanje i druge pretrage kada mogu promijeniti postupanje.