Reakcija na strano tijelo

Iver, trn, komadić stakla, zaostali šav, mrežica ili drugi materijal mogu ostati u tkivu i održavati upalu. To se može očitovati kvržicom, boli, crvenilom, prekomjernim tkivom, ponavljanim iscjetkom, kanalićem ili ranom koja se ne zatvara. Reakcija nije isto što i alergija niti uvijek znači infekciju, ali infekcija može postojati istodobno. Nemojte duboko sondirati ranu ni sami vaditi materijal. Zdravstveni djelatnik može prema vrsti materijala odabrati snimanje, uzorak za mikrobiologiju ili biopsiju te procijeniti može li se uzrok sigurno ukloniti.

Reakcija na strano tijelo dio je kontinuuma odgovora domaćina na postojani egzogeni ili implantirani materijal. Nakon adsorpcije proteina i početne akutne upale slijede regrutacija i adherencija monocita odnosno makrofaga; kada je čestica prevelika za fagocitozu, makrofagi se mogu spojiti u višejedrene divovske stanice stranoga tijela. Ishod ovisi o veličini, obliku, kemiji, površini, razgradivosti i mikropokretima materijala te može uključivati granulom, kroničnu upalu, razgradnju materijala ili kolagenu kapsulu. U rani zaostali šav, mrežica, drvo, staklo, kosa ili drugi debris mogu održavati hipergranulaciju, šupljinu, ulceraciju ili drenirajući sinus te biti podloga za biofilm i sekundarnu infekciju. Obrada spaja anamnezu, pregled i ciljano snimanje: radiografija je korisna za radiopakne predmete, a ultrazvuk često za površinske radiolucentne materijale; CT, MR, mikrobiologija i histopatologija biraju se prema dubini i diferencijalnoj dijagnozi. Simptomatski ili postojani uzročni materijal koji ometa cijeljenje obično zahtijeva kontrolirano uklanjanje i debridman, uz liječenje istodobne infekcije, ali korist uklanjanja implantata treba odvagnuti prema funkciji i riziku zahvata.