Biopsija kosti kod osteomijelitisa stopala

Kada postoji sumnja da se infekcija iz rane stopala proširila na kost, nalaz brisa površine rane ne mora pokazati mikroorganizam koji se doista nalazi u kosti. Zato se u odabranim slučajevima uzima mali uzorak kosti, tijekom operacije ili iglom kroz zdravu i dezinficiranu kožu. Uzorak se šalje na mikrobiološku kulturu, a ponekad i na mikroskopsku analizu tkiva. Rezultat može pomoći potvrditi osteomijelitis i izabrati ciljaniji antibiotik. Biopsija nije potrebna svakoj osobi sa sumnjom na osteomijelitis; odluka ovisi o kliničkom nalazu, snimanjima, prethodnoj terapiji, mogućnosti sigurnog zahvata i tome hoće li rezultat promijeniti liječenje.

Biopsija kosti u dijagnostici osteomijelitisa stopala podrazumijeva aseptično dobivanje koštanog uzorka intraoperacijski ili perkutano kroz intaktnu, neinficiranu kožu. IWGDF/IDSA preporučuje razmotriti koštani, a ne mekotkivni uzorak za kulturu kada postoji sumnja na osteomijelitis stopala. Koštana kultura omogućuje najizravnije utvrđivanje uzročnika, dok histopatološka analiza može dopuniti dijagnozu. Podudarnost kulture kosti i površinskih uzoraka često je niska, zbog čega se terapija ne bi trebala nekritički usmjeravati prema površinskom brisu. Optimalno trajanje prekida antibiotika prije biopsije nije pouzdano utvrđeno i odluka mora biti individualna. Postupku prethode klinička procjena, radiografija i laboratorijski nalazi, a MR ili druga napredna slikovna metoda koristi se kada dijagnoza ostaje nejasna. Nalaz se tumači zajedno s kliničkom slikom, slikovnim metodama, histologijom i kvalitetom uzorka.