Preskoči na glavni sadržaj

Biopsija kronične rane: kada, gdje i kako uzeti uzorak

Kako prepoznati indikaciju za biopsiju, odabrati mjesto i dubinu uzorkovanja te pravilno usmjeriti histološku, imunofluorescentnu i mikrobiološku obradu.

Neovisni urednički sadržaj

Objavljeno
Procjena čitanja
Približno 20 min
Zadnja izmjena
Vektorska klinička shema uzimanja uzorka iz kronične rane: presjek kože sa slojevima i cilindričnim punch instrumentom koji zahvaća tkivo do potrebne dubine, uz strelice koje prikazuju razdvajanje uzoraka u tri odvojena laboratorijska spremnika i uvećani detalj tkivnoga cilindra.

Stručni pregled biopsije kronične rane: indikacije, atipični klinički znakovi, mjesto i dubina uzorkovanja, histologija, izravna imunofluorescencija, mikrobiologija, sigurnost zahvata te posebne situacije poput piodermije gangrenozum, vaskulitisa i kalcifilaksije.

Stručni prikaz

Ključne točke

  • Biopsiju treba učiniti bez nepotrebnog odgađanja kada anamneza, lokalizacija, rub, dubina, bol, krvarenje ili tijek rane upućuju na malignu, upalnu, vaskulopatsku ili specifičnu infektivnu etiologiju.
  • Prag od približno 12 tjedana bez zadovoljavajućega odgovora na pravilno provedeno uzročno liječenje stručna je preporuka ICW-a, a ne univerzalni dokazani vremenski prag za svaku kroničnu ranu.
  • Mjesto biopsije određuje se prema dijagnostičkom pitanju: kod tumora često su potrebni rub i ležište; kod piodermije gangrenozum aktivni upalni rub; kod vaskulitisa svježa lezija odgovarajuće dubine; kod DIF-a (engl. direct immunofluorescence, izravna imunofluorescencija) često zaseban uzorak iz odgovarajuće lezijske ili perilezijske kože.
  • Jedan uzorak u formalinu ne može naknadno služiti svim mogućim analizama. Histologija, izravna imunofluorescencija i mikrobiologija često zahtijevaju odvojene uzorke i različite transportne medije.
  • Rutinska biopsija samo radi određivanja bakterijske kolonizacije nije opravdana. Tkivo za mikrobiologiju ima mjesto kod duboke infekcije, dijabetičkog stopala i sumnje na specifične uzročnike kada će rezultat promijeniti liječenje.
  • Negativna biopsija ne završava dijagnostiku ako klinička sumnja ostaje visoka. Potrebno je preispitati mjesto, dubinu, broj uzoraka, prethodnu terapiju i potrebu za ponovnom biopsijom.

Kada kronična rana treba biopsiju

Biopsija kronične rane nije zamjena za osnovnu dijagnostiku. Prije nje treba, prema etiologiji, procijeniti arterijsku i vensku cirkulaciju, neuropatiju, , edem, infekciju, pritisak, lijekove, sistemske bolesti i druge čimbenike koji mogu objasniti zašto rana ne cijeli.

Međutim, postoje situacije u kojima biopsija nije „zadnja mogućnost”, nego rani dijagnostički korak.

Pozicijski dokument Initiative Chronische Wunden (ICW) iz 2024. preporučuje neposrednu biopsiju kada postoji klinička sumnja na:

  • neoplazmu
  • upalnu dermatozu
  • specifičnu infektivnu bolest
  • vaskulitis ili vaskulopatiju
  • drugu atipičnu etiologiju koja zahtijeva histopatološku potvrdu.

Sumnju posebno povećavaju:

  • atipična lokalizacija rane
  • nepravilni ili izdignuti rubovi
  • tvrdi infiltrirani rub
  • nodularne promjene
  • bez jasnoga objašnjenja
  • bizarni nastavci ili neuobičajena dubina
  • purpura oko rane
  • lividni ili violaceozni rub
  • izrazita bol nesrazmjerna uobičajenom nalazu
  • spontano ili često krvarenje
  • neuobičajen miris
  • brzo povećavanje rane
  • terapijska otpornost unatoč prikladno provedenom uzročnom liječenju.

U retrospektivnom istraživanju 143 biopsije ulkusa potkoljenice ne-vaskularna etiologija pronađena je u 4,9 % slučajeva; većinu tih dijagnoza činili su tumori kože. Povišeni rub i abnormalno prekomjerno granulacijsko tkivo bili su češći među ranama u kojima je biopsija otkrila ne-vaskularni uzrok. Važno je da su svi bolesnici s takvim nalazom istodobno imali i vaskularnu bolest, što pokazuje da dokaz venske ili arterijske komponente ne isključuje drugu dijagnozu.

Prag od 12 tjedana nije univerzalno pravilo

ICW preporučuje biopsiju najkasnije nakon približno 12 tjedana ako rana, unatoč naizgled odgovarajućoj uzročnoj i lokalnoj terapiji, ne pokazuje zadovoljavajuće poboljšanje. Autori izričito navode da se taj vremenski okvir temelji ponajprije na stručnom mišljenju i literaturi niske razine dokaza, a ne na velikim randomiziranim istraživanjima.

Razina dokazaBiopsija nakon 12 tjedanaPrag od približno 12 tjedana bez zadovoljavajućega odgovora na pravilno provedeno liječenje praktična je stručna preporuka ICW-a. Ne smije se tumačiti kao razlog za čekanje 12 tjedana kada rana već pri prvom pregledu izgleda atipično ili postoji sumnja na malignitet, vaskulitis, piodermiju gangrenozum, kalcifilaksiju ili specifičnu infekciju.

Diferencijalna dijagnoza: što biopsijom pokušavamo dokazati ili isključiti

Biopsija ima najveću vrijednost kada laboratoriju postavimo konkretno kliničko pitanje. Zahtjev „ — molim histologiju” daje manje korisnih informacija nego ciljano pitanje poput „sumnja na planocelularni karcinom u kroničnom ulkusu”, „sumnja na piodermiju gangrenozum”, „vaskulitis malih žila” ili „moguća atipična mikobakterijska infekcija”.

Tablica 1.Najvažnije skupine dijagnoza kod kojih biopsija može biti ključna
Tablica 1. Najvažnije skupine dijagnoza kod kojih biopsija može biti ključna
Klinička sumnjaNalazi koji mogu pobuditi sumnjuŠto biopsija može pridonijeti
/ Tvrdi ili izdignuti rub, nodularno tkivo, spontano krvarenje, nova bol, rast unatoč liječenjuHistološka potvrda tumora, tipizacija i po potrebi imunohistokemija
Piodermija gangrenozumJaka bol, brzo širenje, violaceozni podminirani rub, Histologija može poduprijeti dijagnozu i pomoći isključiti mimikere; nalaz nije sam po sebi specifičan
Kutani vaskulitisPalpabilna purpura, nekroza, retiformni uzorak, sistemski simptomiHistologija + prema potrebi DIF; dubina i starost lezije presudne su za interpretaciju
Livedo, , izrazita bol, nekrozaProcjena tromboze i zahvaćenosti krvnih žila; često je potreban dublji uzorak
Izrazita bol, induracija, retiformna purpura, nekroza u rizičnog bolesnikaMože potvrditi mikrovaskularnu kalcifikaciju, ali biopsija nosi rizik i nije uvijek potrebna
Specifična infekcijaAtipična lokalizacija, kronični noduli, fistule, izloženost vodi/putovanju, imunosupresijaHistologija, posebna bojenja, kultura i/ili PCR iz odgovarajućega tkiva
/ autoimuna dermatozaAtipična okolna koža, primarne kožne promjene izvan same ulceracijeHistologija, a kod određenih bolesti i DIF
Metaboličke ili druge rijetke raneKlinička slika ne odgovara uobičajenim vaskularnim ili neuropatskim ranamaUsmjerena histopatologija u kombinaciji s laboratorijskim i kliničkim podatcima

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

EWMA (engl. European Wound Management Association, Europsko udruženje za liječenje rana) dokument o atipičnim ranama naglašava da atipičnu ranu treba posumnjati kada se ne može uvjerljivo svrstati u uobičajene etiološke skupine ili kada se ne ponaša kako bi se očekivalo za postavljenu dijagnozu. Biopsija je jedan od ključnih dijagnostičkih alata, ali uvijek u sklopu anamneze, pregleda i ciljane dodatne obrade.

Malignitet se ne isključuje prisutnošću venske ili arterijske bolesti

Kronična rana može imati više etiologija istodobno. Venski ulkus može sadržavati tumorsku promjenu, a zloćudni tumor može ulcerirati na nozi na kojoj već postoji kronična venska bolest.

Znakovi koji snižavaju prag za biopsiju uključuju:

  • novonastali tvrdi rub
  • egzofitični ili nodularni rast
  • spontano krvarenje
  • promjenu dugogodišnjega izgleda rane
  • abnormalnu hipergranulaciju
  • neuobičajenu bol
  • rast rane unatoč pravilnoj terapiji.

Kod snažne sumnje na malignitet može biti potrebno više uzoraka iz različitih područja, primjerice iz ruba i ležišta rane. Ako je prvi nalaz negativan, a klinička sumnja ostaje visoka, ponovna biopsija je opravdana.

Gdje uzeti uzorak: rub, ležište, okolna koža ili nova lezija

Najčešća pogreška nije nužno loša tehnika, nego uzimanje pravilno izvedene biopsije s pogrešnoga mjesta.

Mjesto ovisi o dijagnostičkom pitanju.

Sumnja na malignu ranu

Kod sumnje na tumor često je korisno uzeti više uzoraka iz:

  • aktivnog ili induriranog ruba
  • nodularne promjene
  • ležišta ili centra rane, ako je klinički sumnjiv.

Višestruka biopsija smanjuje mogućnost da se promaši fokalna maligna promjena. Za konačnu tehniku i broj uzoraka treba se dogovoriti s dermatopatologom ili patologom, osobito kod velike, heterogene lezije.

Piodermija gangrenozum

Kod sumnje na piodermiju gangrenozum biopsija se uzima iz aktivnoga upalnog ruba. Međunarodni Delphi kriteriji za ulcerativnu piodermiju gangrenozum kao glavni kriterij navode biopsiju ruba koja pokazuje neutrofilni infiltrat, ali sama histologija nije dovoljna za dijagnozu. Potrebno je isključiti infekciju i druge uzroke ulceracije.

Kod aktivne piodermije biopsija može izazvati fenomen patergije, odnosno pogoršanje nakon traume. Taj rizik ne znači da biopsiju nikada ne treba učiniti, nego da indikacija mora biti jasna, zahvat što manje traumatičan, a plan daljnjeg liječenja unaprijed određen.

Sumnja na vaskulitis

Kod kutanoga vaskulitisa vrijeme i mjesto biopsije izrazito su važni.

Za rutinsku histologiju bira se svježa, aktivna lezija, često stara približno 24–48 sati, a uzorak mora biti dovoljno dubok da obuhvati krvne žile relevantne veličine. Kod sumnje na vaskulitis srednje velikih žila površinska biopsija dermisa može biti nedostatna. U praksi se zato često bira duboka punch biopsija ili incizijska biopsija koja zahvaća subkutis.

Za izravnu imunofluorescenciju (DIF) potreban je zaseban pravilno odabran uzorak, najčešće iz vrlo svježe lezije. Imunoreaktanti s vremenom nestaju, pa se dijagnostički prinos smanjuje sa starošću lezije. Točnu lokaciju i transportni medij treba uskladiti s dermatopatološkim laboratorijem.

Perilezijska koža

Kod određenih autoimunih buloznih i upalnih bolesti za DIF se biopsira klinički neoštećena ili minimalno promijenjena koža neposredno uz aktivnu leziju, a ne nekrotično središte ulkusa. Uzorak za DIF ne smije se rutinski staviti u formalin.

Tablica 2.Mjesto biopsije prema dijagnostičkom pitanju
Tablica 2. Mjesto biopsije prema dijagnostičkom pitanju
SumnjaPreferirano područje uzorkovanjaPosebna napomena
MalignitetSumnjivi rub + po potrebi ležište/centar; često više uzorakaHeterogena rana može zahtijevati više biopsija
Piodermija gangrenozumAktivni upalni rubHistologija podupire, ali ne potvrđuje sama dijagnozu
VaskulitisSvježa aktivna lezija / rub, dovoljno dubokoZa H&E i DIF često su potrebna dva odvojena uzorka
Autoimuna bulozna bolestOvisno o bolesti, često perilezijska koža za DIFPotreban poseban medij, ne formalin
KalcifilaksijaAko je biopsija indicirana, periferno nenekrotično područje i dovoljno duboko do subkutisaOdluka je specijalistička zbog rizika pogoršanja
Specifična infekcijaAktivno duboko tkivo prema mjestu procesaOdvojiti uzorak za mikrobiologiju od histologije
Livedoidna / okluzivna vaskulopatijaRub aktivne promjene, dovoljno dubok uzorakPotrebno zahvatiti subkutane krvne žile kada su relevantne

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Koliko duboko, koliko veliko i koliko uzoraka

Izraz „biopsija” ne označuje jednu jedinstvenu tehniku.

Najčešće se koriste:

  • punch biopsija
  • incizijska biopsija skalpelom
  • vretenasta, odnosno eliptična incizijska biopsija
  • rjeđe ekscizijska biopsija cijele manje lezije.

Izbor ovisi o tome što se želi vidjeti.

ICW naglašava da je kod brojnih kroničnih rana potreban uzorak koji uključuje duboku dermu i subkutis, a kod posebnih pitanja i fasciju. Površinski uzorak može potpuno promašiti vaskulopatiju, panikulitis ili promjene u subkutanom masnom tkivu.

Kada je punch biopsija dovoljna

Punch biopsija može biti prikladna za:

  • mnoge upalne dermatoze
  • pojedine tumorske sumnje
  • vaskulitis ako je promjer i dubina dostatna
  • određene mikrobiološke indikacije.

Međutim, promjer sam po sebi nije dovoljan. Presudna je dubina.

Kada je bolja incizijska ili vretenasta biopsija

Dublja incizijska biopsija može biti bolja kada je potrebno procijeniti:

  • srednje velike ili dublje krvne žile
  • panikulitis
  • vaskulopatiju
  • nekrobiozu
  • infiltrativni tumor
  • proces koji se proteže u subkutis ili fasciju.

Kod vaskulitisa ICW preporučuje uzorak koji seže najmanje do duboke derme, a često i u subkutis, jer premalen ili preplitak uzorak može dovesti do pogrešnoga zaključka.

Više uzoraka može biti nužno

Više biopsija razmatra se kada:

  • rana ima različite morfološke zone
  • postoji sumnja na malignitet
  • treba istodobno učiniti rutinsku histologiju i DIF
  • treba odvojeno poslati tkivo za mikrobiologiju
  • prvi nalaz ne odgovara snažnoj kliničkoj sumnji.

Histologija, DIF i mikrobiologija: isti zahvat, različita pitanja

Biopsija počinje prije nego što se uzme skalpel ili punch. Prvo treba odlučiti što laboratorij treba napraviti s uzorkom.

Rutinska histologija

Za standardnu histopatološku obradu uzorak se najčešće šalje u formalinu.

Na uputnici treba navesti:

  • radnu dijagnozu
  • najvažnije diferencijalne dijagnoze
  • trajanje rane
  • lokalizaciju
  • relevantne sistemske bolesti
  • prethodne lokalne i sistemske terapije
  • je li uzorak iz ruba, ležišta ili okolne kože.

Patolog bez kliničkoga konteksta može opisati nespecifičnu ulceraciju, nekrozu i upalu, iako je kliničaru potrebno odgovoriti na puno specifičnije pitanje.

Posebna bojenja i imunohistokemija

Ovisno o sumnji mogu biti potrebni:

  • imunohistokemijski markeri kod tumora
  • von Kossa ili druga bojenja za kalcifikacije
  • Ziehl-Neelsen i druge metode kod mikobakterija
  • posebna bojenja za gljive
  • druge ciljane histokemijske metode.

Te se analize ne trebaju nasumično naručivati. Dijagnostičko pitanje treba usmjeriti laboratorij.

Izravna imunofluorescencija

DIF se koristi kod odabranih autoimunih i vaskulitnih bolesti.

Za DIF su važni:

  • pravo mjesto uzorkovanja
  • starost lezije
  • zaseban uzorak
  • odgovarajući transportni medij.

Formalin uništava ili znatno kompromitira standardnu DIF obradu. Ako postoji mogućnost da će DIF biti potrebna, to treba znati prije biopsije.

Mikrobiološka obrada

Rutinska kronična rana ne treba biopsiju samo zato da bi se dokazalo koje su bakterije prisutne.

WundDACH 2025 navodi da biopsija nije rutinski postupak za mikrobiološku dijagnostiku većine kroničnih rana. Tkivni uzorak ima veći smisao kod:

  • dubokih ulceracija
  • infekcije dijabetičkoga stopala
  • teške infekcije mekih tkiva
  • fistulnoga tkiva
  • sumnje na mikobakterije
  • gljive
  • parazite ili druge specifične uzročnike.

Za mikrobiologiju uzorak se ne stavlja u formalin. Točan spremnik, medij, temperatura i vrijeme transporta trebaju se unaprijed uskladiti s lokalnim mikrobiološkim laboratorijem.

Tablica 3.Što se događa s uzorkom nakon biopsije
Tablica 3. Što se događa s uzorkom nakon biopsije
Cilj obradeTip materijalaUobičajeni princip transportaKljučna pogreška
Rutinska histologijaTkivoFormalinPoslati bez kliničkoga pitanja
ImunohistokemijaNajčešće isti formalinski blokPrema patologijiNe navesti sumnju na tumor
DIFZaseban uzorakPoseban medij prema laboratoriju, npr. Michelov medijStaviti uzorak u formalin
Bakteriološka kulturaZasebno svježe tkivoSterilni mikrobiološki spremnik/medij prema laboratorijuFiksirati u formalinu
Mikobakterije / gljive / posebni uzročniciZasebno tkivoSpecifičan transport prema mikrobiologijiNe navesti ciljani uzročnik i ne dogovoriti obradu
Molekularna dijagnostika / PCROvisi o testuPrema laboratorijuPretpostaviti da je svaki fiksirani uzorak prikladan

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Posebne kliničke situacije u kojima tehnika biopsije mijenja dijagnostički prinos

Piodermija gangrenozum

Biopsija kod piodermije gangrenozum prvenstveno služi:

  • potpori kliničkoj dijagnozi
  • isključivanju infekcije
  • isključivanju vaskulitisa i maligniteta
  • dokumentiranju neutrofilnoga infiltrata kada je prisutan.

Histologija nije patognomonična.

Biopsira se aktivni upalni rub, uz svijest o mogućoj patergiji. Agresivna višestruka ekscizija nije potrebna samo radi dokazivanja bolesti.

Kutani vaskulitis

Kod vaskulitisa su dvije pogreške posebno česte:

  1. uzorak je preplitak
  2. lezija je prestara.

Histopatološke promjene evoluiraju tijekom vremena. Svježa lezija u pravilu daje veći dijagnostički prinos. Za DIF je optimalno uzeti zaseban uzorak iz vrlo svježe odgovarajuće lezije jer se imunoreaktanti s vremenom gube. Ako je sumnja jaka, plan uzorkovanja treba unaprijed dogovoriti s dermatologom i dermatopatologom.

Kalcifilaksija

Kalcifilaksija zahtijeva posebno opreznu odluku o biopsiji.

Aktualni pregled Radne skupine European Renal Association navodi da biopsija može poduprijeti dijagnozu kada postoji klinička neizvjesnost, ali nosi rizik:

  • širenja ulceracije
  • odgođenoga cijeljenja
  • sekundarne infekcije.

Kod tipične kliničke slike u bolesnika s odgovarajućim čimbenicima rizika biopsija može biti nepotrebna, dok je kod atipične prezentacije korisnija. Kada se radi, uzorak mora sadržavati dovoljno subkutanoga tkiva jer se tipične vaskularne promjene nalaze u dermalnim i subkutanim arteriolama.

Odluka o biopsiji kod sumnje na kalcifilaksiju treba biti specijalistička i interdisciplinarna.

Specifične infekcije

Kronični ulkus uz:

  • neobičnu izloženost vodi ili akvariju
  • tropsko putovanje
  • imunosupresiju
  • fistule
  • granulomatozni izgled
  • opetovano negativne ili nelogične briseve

može zahtijevati biopsiju za posebnu mikrobiološku obradu.

U takvim slučajevima laboratorij mora znati što se traži, jer standardna bakterijska kultura nije dovoljna za svaku mikobakterijsku, gljivičnu ili parazitarnu infekciju.

Sigurnost zahvata i skrb nakon biopsije

Biopsija kronične rane obično je manji zahvat, ali nije bez rizika.

Moguće komplikacije su:

  • bol
  • krvarenje
  • hematom
  • infekcija
  • ozljeda površinskoga živca
  • veći defekt
  • produljeno cijeljenje
  • patergija kod određenih upalnih bolesti.

Prije zahvata treba procijeniti:

  • perfuziju
  • anatomsku lokaciju
  • antikoagulantnu i antiagregacijsku terapiju
  • sklonost krvarenju
  • alergije na lokalne anestetike
  • bol i potrebu za analgezijom
  • mogućnost zatvaranja biopsijskoga mjesta
  • plan lokalne skrbi nakon zahvata.

Antitrombotsku terapiju ne prekidati samoinicijativno

ICW navodi da za mnoge manje biopsije kože zbog niskoga rizika krvarenja rutinski prekid antikoagulantne terapije najčešće nije potreban. Međutim, ta se odluka mora prilagoditi bolesniku, vrsti lijeka, lokaciji i planiranoj dubini biopsije te lokalnom protokolu. Bolesnik ne smije samostalno prekidati antikoagulantni ili antiagregacijski lijek.

Biopsija ne mora zaustaviti cijeljenje rane

Strah da će biopsija nužno „pokvariti” kroničnu ranu nije potvrđen za sve situacije.

U maloj prospektivnoj seriji od 14 bolesnika biopsijska mjesta na rubu kroničnih rana zacijelila su do izvornoga ruba u 11 od 14 bolesnika unutar šest tjedana, a ukupna brzina cijeljenja rane nije bila smanjena nakon biopsije. Riječ je o malom istraživanju i rezultat se ne može prenijeti na visoko ishemične rane, kalcifilaksiju ili piodermiju gangrenozum, ali pokazuje da pravilno indicirana biopsija nije sama po sebi razlog za izbjegavanje dijagnostike.

Prije biopsije kronične rane provjeri

  • Koje konkretno dijagnostičko pitanje biopsijom pokušavam odgovoriti?
  • Treba li uzorak iz ruba, ležišta, okolne kože ili svježe primarne lezije?
  • Treba li zahvatiti subkutis ili fasciju?
  • Treba li više od jednoga uzorka?
  • Treba li uz rutinsku histologiju i DIF?
  • Treba li odvojeno tkivo za mikrobiologiju ili PCR (engl. polymerase chain reaction, lančana reakcija polimerazom)?
  • Koji transportni medij traži laboratorij?
  • Je li perfuzija dovoljno dobra za planirani zahvat?
  • Postoji li rizik patergije ili pogoršanja kalcifilaksije?
  • Kako će se zbrinuti krvarenje i biopsijsko mjesto?

Kako tumačiti nalaz i kada ponoviti biopsiju

Biopsija nije binarni test koji uvijek daje odgovor „da” ili „ne”.

Nalaz može biti:

  • dijagnostičan
  • kompatibilan s određenom bolešću
  • nespecifičan
  • negativan
  • nedostatan za procjenu.

Nespecifična ulceracija nije kraj dijagnostike

Nalazi poput:

  • ulceracije
  • nekroze
  • granulacijskoga tkiva
  • kronične upale
  • fibroze

često su zajednički mnogim ranama i ne objašnjavaju uzrok sami po sebi.

Ako patolog napiše „nespecifične upalne promjene”, treba provjeriti:

  • je li uzorak uzet s pravoga mjesta
  • je li bio dovoljno dubok
  • je li laboratorij znao kliničku sumnju
  • je li terapija prije biopsije mogla promijeniti nalaz
  • je li potreban drugi tip obrade.

Kada razmotriti ponovnu biopsiju

Ponovna biopsija može biti opravdana ako:

  • klinička sumnja na malignitet ostaje visoka
  • prvi je uzorak bio malen ili površan
  • biopsirano je nekrotično središte umjesto aktivnoga ruba
  • histologija i klinička slika se ne podudaraju
  • rana se i dalje povećava
  • pojavila se nova nodularna ili krvareća zona
  • inicijalna terapijska pretpostavka nije potvrđena.

Kod sumnje na malignitet ICW izričito navodi da se u slučaju negativnoga početnog nalaza i trajne kliničke sumnje treba razmotriti ponovna biopsija.

Kliničko-patološka korelacija

Najbolji rezultat nastaje kada patolog zna:

  • kako rana izgleda
  • gdje je uzorak uzet
  • koliko dugo postoji
  • kako se ponaša
  • koje su terapije primijenjene
  • koje su diferencijalne dijagnoze.

Fotografija može pomoći ako je njezino slanje u skladu s pravilima privatnosti i ustanovnim procesima. Klinička fotografija ne smije sadržavati nepotrebne identifikacijske podatke i mora se obrađivati u skladu s odgovarajućom pravnom osnovom.

Razina dokazaBiopsija je dijagnostički alat, ne samostalna dijagnozaZa većinu atipičnih kroničnih rana ne postoji jedan histološki nalaz koji samostalno određuje dijagnozu. Najveća je vrijednost biopsije u kombinaciji s anamnezom, morfologijom rane, laboratorijskim nalazima, mikrobiologijom, slikovnim metodama i odgovorom na ciljano liječenje.

Klinički algoritam i sigurnosni pragovi

Postupak

Biopsija kronične rane u 12 koraka

  1. 1. korak: Potvrdite radnu etiološku dijagnozu rane i procijenite provodi li se uzročno liječenje pravilno.
  2. 2. korak: Prepoznajte indikaciju za biopsiju: atipična anamneza, lokalizacija, rub, bol, krvarenje, hipergranulacija, purpura, lividni rub ili terapijska otpornost.
  3. 3. korak: Ne čekajte unaprijed određeni broj tjedana ako postoji sumnja na malignitet, upalnu dermatozu, vaskulitis, vaskulopatiju ili specifičnu infekciju.
  4. 4. korak: Formulirajte konkretno dijagnostičko pitanje za patologiju i/ili mikrobiologiju.
  5. 5. korak: Odaberite mjesto uzorkovanja prema sumnji: rub, ležište, perilezijska koža ili svježa primarna lezija.
  6. 6. korak: Odredite potrebnu dubinu; kod vaskulitisa, vaskulopatije, panikulitisa i kalcifilaksije površinski uzorak može biti nedostatan.
  7. 7. korak: Odlučite trebaju li jedan ili više uzoraka te treba li zasebno tkivo za histologiju, DIF i mikrobiologiju.
  8. 8. korak: Prije zahvata provjerite laboratorijske transportne zahtjeve i pripremite odgovarajuće spremnike.
  9. 9. korak: Procijenite rizik krvarenja, perfuziju, bol, antitrombotsku terapiju i mogućnost patergije ili pogoršanja rane.
  10. 10. korak: Izvedite biopsiju atraumatski i odmah pravilno označite svaki uzorak prema mjestu i namjeni.
  11. 11. korak: Zbrinite biopsijsko mjesto, dokumentirajte zahvat i dajte bolesniku jasne upute za krvarenje, bol, previjanje i kontrolu.
  12. 12. korak: Nalaz interpretirajte zajedno s kliničkom slikom; ako ne odgovara snažnoj kliničkoj sumnji, preispitajte uzorak i razmotrite ponovnu biopsiju.

Kada je hitno — odmah

Biopsija sama po sebi rijetko je hitan postupak „u minutama”, ali hitna specijalistička procjena potrebna je kod:

  • brzo progresivne nekroze
  • nekrotizirajuće infekcije
  • akutne ishemije
  • sepse
  • obilnoga krvarenja
  • brzo rastuće ulcerirane tumorske tvorbe s nekontroliranim krvarenjem
  • vrlo bolne retiformne nekroze uz sumnju na kalcifilaksiju
  • izrazito bolne brzo progresivne ulceracije uz sumnju na piodermiju gangrenozum.

U tim situacijama prioritet je stabilizacija i liječenje hitnoga stanja, a biopsija se planira u sklopu odgovarajućega specijalističkog puta.

Unutar 24–72 sata

Brzu dijagnostičku procjenu i plan biopsije treba organizirati kod:

  • novoga tvrdog ili nodularnog ruba
  • spontanoga krvarenja bez jasnoga razloga
  • novonastale hipergranulacije koja izgleda atipično
  • purpure ili retiformnoga uzorka
  • lividnoga podminiranog ruba
  • progresivne rane unatoč adekvatnom liječenju
  • sumnje na specifičnu infekciju
  • nove lezije pogodne za biopsiju kod sumnje na vaskulitis.

Planirano, ali bez nepotrebnog odgađanja

Kod kronične rane koja nema izrazite atipične znakove, ali unatoč pravilno provedenom uzročnom liječenju ne pokazuje očekivani napredak, biopsiju treba uključiti u plan ponovne etiološke procjene. ICW kao praktični prag navodi najkasnije približno 12 tjedana takve terapijske otpornosti.

Najčešće pogreške

  1. Čekati mjesecima jer rana već ima „poznatu” vensku ili arterijsku dijagnozu.

Posljedica: malignitet ili druga atipična bolest može ostati neprepoznata. Ispravno: postojeća vaskularna bolest ne isključuje dodatnu etiologiju.

  1. Uzeti uzorak iz nekrotičnoga središta bez jasnoga razloga.

Posljedica: nalaz može pokazati samo nekrozu i nespecifičnu upalu. Ispravno: mjesto biopsije prilagoditi sumnji.

  1. Uzeti preplitak uzorak kod sumnje na vaskulitis ili vaskulopatiju.

Posljedica: relevantne krvne žile ostaju izvan uzorka. Ispravno: unaprijed odrediti potrebnu dubinu.

  1. Jedini uzorak odmah staviti u formalin.

Posljedica: izgubljena je mogućnost standardne kulture i DIF-a. Ispravno: prije biopsije planirati sve potrebne analize.

  1. Tražiti „mikrobiologiju rane” bez ciljane indikacije.

Posljedica: rezultat kolonizacije može zamijeniti kliničku dijagnozu infekcije. Ispravno: tkivnu mikrobiologiju koristiti ciljano.

  1. Patologu poslati uzorak bez radne dijagnoze.

Posljedica: ne primjenjuju se potrebna dodatna bojenja ili imunohistokemija. Ispravno: jasno navesti diferencijalnu dijagnozu i mjesto uzorkovanja.

  1. Protumačiti negativan nalaz kao definitivno isključenje bolesti.

Posljedica: pogrešna dijagnoza ostaje neprepoznata. Ispravno: procijeniti kvalitetu i reprezentativnost uzorka.

  1. Agresivno biopsirati sumnjivu piodermiju gangrenozum bez plana.

Posljedica: patergija i povećanje rane. Ispravno: uzeti najmanje potreban reprezentativni uzorak i koordinirati daljnje liječenje.

  1. Rutinski biopsirati tipičnu kalcifilaksiju bez procjene koristi i rizika.

Posljedica: nova nekroza ili infekcija biopsijskoga mjesta. Ispravno: odluku individualizirati u specijalističkom timu.

  1. Samoinicijativno prekidati antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju.

Posljedica: nepotreban tromboembolijski rizik. Ispravno: peri-proceduralni plan individualizirati prema lijeku, zahvatu i riziku.

Česta pitanja

Treba li svaku kroničnu ranu biopsirati?

Ne. Biopsija je posebno važna kada rana izgleda atipično, ne odgovara očekivanoj etiologiji ili ne napreduje unatoč pravilno provedenom uzročnom liječenju.

Mora li se čekati 12 tjedana prije biopsije?

Ne. Kod sumnje na tumor, piodermiju gangrenozum, vaskulitis, kalcifilaksiju ili specifičnu infekciju biopsiju treba planirati odmah. Prag od 12 tjedana odnosi se na terapijski otpornu ranu bez ranijih jasnih znakova upozorenja.

Odakle se uzima biopsija?

Ovisi o dijagnostičkom pitanju. To može biti aktivni rub, ležište, perilezijska koža ili nova primarna lezija. Nema jednoga mjesta koje je najbolje za sve dijagnoze.

Je li punch biopsija uvijek dovoljna?

Nije. Kod procesa koji zahvaćaju dublju dermu, subkutis ili krvne žile može biti potreban dublji ili incizijski uzorak.

Može li jedan uzorak služiti za histologiju i mikrobiologiju?

Ako je uzorak stavljen u formalin, nije prikladan za standardnu mikrobiološku kulturu. Kada su potrebne različite obrade, najčešće se uzimaju odvojeni uzorci.

Može li biopsija pogoršati ranu?

Može, osobito kod teške ishemije, piodermije gangrenozum i kalcifilaksije. Kod većine pravilno odabranih kroničnih rana rizik je mali, ali mora se procijeniti prije zahvata.

Znači li negativan nalaz da tumor sigurno nije prisutan?

Ne uvijek. Ako je uzorak nereprezentativan ili klinička sumnja ostaje visoka, može biti potrebna ponovna biopsija iz drugoga područja.

Treba li antikoagulantnu terapiju prekinuti prije biopsije?

Ne samoinicijativno. Odluka ovisi o lijeku, dubini i mjestu zahvata te individualnom riziku krvarenja i tromboze.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

  1. 1. izvor: Erfurt-Berge C, Bültemann A, Gerber V, et al. Importance of biopsy in the diagnostic assessment of chronic wounds—position paper of the Initiative Chronische Wunden (ICW) e. V. Dermatologie. 2024;75(2):163–169.

    DOI: 10.1007/s00105-023-05259-7

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  2. 2. izvor: Isoherranen K, O'Brien JJ, Barker J, et al. Atypical wounds. Best clinical practice and challenges. Journal of Wound Care. 2019;28(Sup6):S1–S92.

    DOI: 10.12968/jowc.2019.28.Sup6.S1

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  3. 3. izvor: Maverakis E, Ma C, Shinkai K, et al. Diagnostic Criteria of Ulcerative Pyoderma Gangrenosum: A Delphi Consensus of International Experts. JAMA Dermatology. 2018;154(4):461–466.

    DOI: 10.1001/jamadermatol.2017.5980

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  4. 4. izvor: Panuncialman J, Hammerman S, Carson P, Falanga V. Wound edge biopsy sites in chronic wounds heal rapidly and do not result in delayed overall healing of the wounds. Wound Repair and Regeneration. 2010;18(1):21–25.

    DOI: 10.1111/j.1524-475X.2009.00559.x

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  5. 5. izvor: Stansal A, Khayat K, Duchatelle V, et al. When to ask for a skin biopsy in a patient with leg ulcer? Retrospective study of 143 consecutive biopsies. Journal de Médecine Vasculaire. 2018;43(1):4–9.

    DOI: 10.1016/j.jdmv.2017.10.003

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  6. 6. izvor: Dissemond J, Rembe JD, Assenheimer B, et al. Systematics, diagnosis and treatment of wound infections in chronic wounds: A position paper from WundDACH. Journal der Deutschen Dermatologischen Gesellschaft. 2025;23(5):565–574.

    DOI: 10.1111/ddg.15649

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  7. 7. izvor: Alpsoy E. Cutaneous vasculitis; An algorithmic approach to diagnosis. Frontiers in Medicine. 2022;9:1012554.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  8. 8. izvor: Mahmood MN. Direct Immunofluorescence of Skin and Oral Mucosa: Guidelines for Selecting the Optimum Biopsy Site. 2024.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  9. 9. izvor: Dobry AS, Nguyen ED, Shah R, Mihm MC, Kroshinsky D. The role of skin biopsy in diagnosis and management of calciphylaxis: A retrospective analysis. Journal of the American Academy of Dermatology. 2021;85(3):765–767.

    DOI: 10.1016/j.jaad.2020.05.101

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  10. 10. izvor: Huish S, Moore S, Alfieri C, et al. Calciphylaxis diagnosis, management and future directions: a comprehensive update on behalf of the European Renal Association CKD-MBD Working Group. Clinical Kidney Journal. 2025.

    DOI: 10.1093/ckj/sfaf338

    Otvori izvor (vanjska poveznica)

Pojmovi iz ovog članka

  • Mehaničko opterećenje tkiva

    Mehaničko opterećenje tkiva djelovanje je vanjskih sila, osobito pritiska i smicanja, koje uzrokuju deformaciju tkiva i mogu smanjiti lokalnu perfuziju te, kada intenzitet i trajanje prijeđu toleranciju tkiva, dovesti do oštećenja.

    Pročitaj više
  • Hipergranulacija

    Hipergranulacija je prekomjerno, krhko granulacijsko tkivo koje raste iznad razine okolne kože ili ruba rane te može mehanički ometati migraciju epitela i zatvaranje rane.

    Pročitaj više
  • Kronična rana

    Rana koja zbog poremećenoga biološkog procesa i trajnih uzročnih čimbenika ne napreduje uredno i pravodobno prema zatvaranju. Vrijeme samo nije dovoljno za dijagnozu; nužno je utvrditi etiologiju i prepreke cijeljenju.

    Pročitaj više
  • Maligna fungirajuća rana

    Maligna fungirajuća rana nastaje kada primarni ili metastatski tumor zahvati i razori kožu te stvori izbočenu ili ulceriranu leziju sklonu iscjetku, mirisu i krvarenju.

    Pročitaj više
  • Marjolinov ulkus

    Marjolinov ulkus zloćudna je novotvorina, najčešće karcinom pločastih stanica, koja nastaje u dugotrajnoj rani, ožiljku ili kronično upaljenom tkivu te se može očitovati novom ulceracijom, izraslinom, krvarenjem, boli ili izostankom cijeljenja.

    Pročitaj više
  • Patergija

    Patergija je pojava nastanka nove ili pogoršanja postojeće upalne kožne lezije nakon manje traume, uboda, operacije ili drugoga mehaničkog podražaja.

    Pročitaj više
  • Vaskulopatija

    Vaskulopatija je širok naziv za patološki poremećaj krvnih žila; u koži često označuje okluzivni proces koji smanjuje protok bez primarne upalne destrukcije stijenke kakva obilježava vaskulitis.

    Pročitaj više
  • Retiformna purpura

    Retiformna purpura mrežasta je ili razgranata purpurična promjena kože koja nastaje kada je krvni protok kroz kožne krvne žile ozbiljno poremećen oštećenjem stijenke ili okluzijom lumena.

    Pročitaj više
  • Kalcifilaksija

    Kalcifilaksija je rijetka, životno ugrožavajuća kalcificirajuća arteriolopatija s trombozom malih kožnih žila, izrazito bolnim ishemijskim lezijama i nekrozom, najčešće u osoba s uznapredovalom bubrežnom bolešću.

    Pročitaj više
  • Nekrobioza lipoidika

    Nekrobioza lipoidika rijetka je kronična granulomatozna bolest kože s dobro ograničenim žutosmeđim atrofičnim plakovima, najčešće na prednjoj strani potkoljenica; dio lezija nakon manje traume ulcerira i postaje rana koja teško cijeli.

    Pročitaj više

Povratna informacija

Je li vam ovaj članak bio koristan?

Tjedni bilten portala

Petkom ujutro: novi članci, najzanimljivije od tjedna, događanja i važni datumi. Besplatno, odjava jednim klikom.

Čitam kao

Ključne teme članka

  • biopsija kronične rane
  • biopsija ruba rane
  • biopsija atipične rane
  • biopsija kroničnog ulkusa
  • histologija kronične rane
  • izravna imunofluorescencija rane
  • biopsija kod vaskulitisa
  • biopsija piodermije gangrenozum
  • biopsija kalcifilaksije
Podijeli članak

Transparentnost i sukob interesa

Ovaj je članak neovisni urednički sadržaj. Za njegovu izradu ili objavu nije primljena financijska naknada, proizvod, usluga niti druga pogodnost od proizvođača, distributera ili drugog komercijalnog subjekta navedenog u članku. Navođenje proizvoda ili trgovačkih naziva služi identifikaciji predmeta stručnog prikaza i ne predstavlja komercijalnu preporuku.

Autori su izjavili da nemaju sukob interesa u vezi s predmetom ovog članka.

Povezane stručne smjernice

Smjernice stručnih organizacija koje se odnose na ovu temu. Nisu zamjena za literaturu članka niti za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika.

Povijest izmjena

Prva objava
11. studenoga 2026.
Posljednja izmjena
12. studenoga 2026.

Čitajte dalje