Kirurška rana koja cijeli sekundarnom namjerom: procjena, liječenje i zatvaranje
Otvorena kirurška rana od granulacije do odluke o zatvaranju
Neovisni urednički sadržaj
- Autor
- Objavljeno
- Procjena čitanja
- Približno 22 min
- Zadnja izmjena

Kada kirurška rana ostaje otvorena, cijeljenje ide od dna prema površini. Vodič kroz procjenu, kontrolu infekcije i eksudata, odabir lokalnoga postupka te odluku o odgođenom zatvaranju ili prepuštanju sekundarnom cijeljenju.
Stručni prikaz
Ključne točke
- Kirurška rana koja cijeli sekundarnom namjerom može biti namjerno ostavljena otvorenom ili nastati nakon dehiscencije prethodno zatvorene incizije.
- Sekundarno cijeljenje nije isto što i odgođeno primarno zatvaranje. Kod odgođenoga zatvaranja rana ostaje otvorena samo privremeno, a zatim se kirurški zatvara kada je čista, vitalna i sigurna za zatvaranje.
- Svaka otvorena kirurška rana zahtijeva unaprijed određen cilj: spontano cijeljenje, pripremu za naknadno zatvaranje, rekonstrukciju ili kontrolu simptoma kada potpuno cijeljenje nije ostvarivo.
- Izbor obloge temelji se na dubini, količini iscjetka, stanju tkiva, okolnoj koži, boli i planu zatvaranja. Ne postoji jedna univerzalno najbolja obloga.
- Duboku šupljinu ne treba čvrsto prepuniti. Materijal mora omogućiti drenažu, ne smije stvarati pritisak i mora se moći u cijelosti sigurno ukloniti.
- Terapija rane negativnim tlakom ne zamjenjuje drenažu apscesa, debridman, revaskularizaciju, rasterećenje, liječenje infekcije ni kirurško zatvaranje kada su ti postupci potrebni.
Što znači cijeljenje sekundarnom namjerom
Većina kirurških incizija zatvara se neposredno nakon zahvata šavovima, spajalicama, trakama ili medicinskim ljepilom. Rubovi se približe i rana cijeli primarnom namjerom.
Kod cijeljenja sekundarnom namjerom rubovi se ne spajaju. Rana ostaje otvorena i postupno se zatvara:
- stvaranjem granulacijskog tkiva
- kontrakcijom rane
- epitelizacijom s rubova prema središtu.
Takav način cijeljenja može biti planiran kada bi neposredno zatvaranje zadržalo kontaminaciju, gnoj, nekrotično tkivo ili neprihvatljivo velik mrtvi prostor. Može biti potreban i kada nakon ekscizije, amputacije ili debridmana nema dovoljno tkiva za sigurno zatvaranje bez napetosti.
Sekundarno cijeljenje može biti i neplanirano, primjerice kada se prethodno zatvorena kirurška incizija razdvoji, a ponovno zatvaranje nije odmah sigurno ili izvedivo.
National Wound Care Strategy Programme (NWCSP) opisuje sekundarno cijeljenje kao zatvaranje otvorene kirurške rane od njezine baze prema površini. Preporučuje da se napredak procjenjuje najmanje jednom tjedno, a češće kada postoje infekcija, obilni iscjedak, duboka rana, implantat ili kliničko pogoršanje.
| Način cijeljenja | Što se događa | Tipična klinička situacija |
|---|---|---|
| Cijeljenje primarnom namjerom | Rubovi rane zatvaraju se neposredno nakon zahvata | Čista incizija bez većega gubitka tkiva |
| Cijeljenje sekundarnom namjerom | Rana ostaje otvorena i zatvara se stvaranjem granulacijskog tkiva, kontrakcijom rane i epitelizacijom s rubova | Rana nakon drenaže apscesa, debridmana, amputacije ili dehiscencije koja se ne zatvara kirurški |
| Odgođeno primarno zatvaranje | Rana se namjerno privremeno ostavlja otvorenom, a zatvara se kada postane čista, vitalna i prikladna za kirurško zatvaranje | Kontaminirana rana nakon početne kontrole infekcije i procjene tkiva |
| Naknadno kirurško ili rekonstruktivno zatvaranje | Rana se zatvara nakon duljega razdoblja pripreme, granulacije i stabilizacije bolesnika | Veći defekt koji zahtijeva naknadni šav, presadak kože ili režanj |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Naziv tercijarna namjera ponekad se upotrebljava kao sinonim za odgođeno primarno zatvaranje. U ovom se članku prednost daje jasnijem izrazu odgođeno primarno zatvaranje.
Odgođeno zatvaranje ne provodi se automatski nakon unaprijed određenoga broja dana. Starija istraživanja kontaminiranih abdominalnih incizija najčešće su procjenjivala mogućnost zatvaranja rane nakon dva do pet dana. Međutim, istraživanja su bila heterogena i visokoga rizika pristranosti. Nije pouzdano dokazano da je odgođeno zatvaranje kod svih kontaminiranih abdominalnih rana bolje od primarnoga zatvaranja. Odluka se zato temelji na izvoru kontaminacije, vitalnosti tkiva, kliničkoj infekciji, mogućnosti zatvaranja bez napetosti i vrsti operacijskoga zahvata.
Otvorena kirurška rana nije samo rana koju treba previjati
Odluka da rana cijeli sekundarnom namjerom ne smije značiti da se bolesnik jednostavno šalje na ponavljana previjanja bez jasnoga kirurškog plana.
Potrebno je unaprijed odgovoriti na nekoliko pitanja:
- Zašto je rana otvorena?
- Jesu li duboki slojevi stabilni?
- Postoje li apsces, hematom, serom, nekroza ili fistula?
- Postoji li implantat, mrežica, graft ili izložena kost?
- Može li rana zacijeliti s obzirom na perfuziju i opće stanje?
- Hoće li cijeliti spontano ili se priprema za naknadno zatvaranje?
- Tko je odgovoran za odluku o zatvaranju?
- Kada će se plan ponovno procijeniti?
U prospektivnom kohortnom istraživanju koje je obuhvatilo 393 bolesnika s novim kirurškim ranama koje su cijelile sekundarnom namjerom, 60,1 % rana bilo je namjerno ostavljeno otvoreno, dok su ostale uglavnom nastale nakon dehiscencije. Tijekom praćenja zacijelilo je 81,4 % rana, a medijan vremena do cijeljenja iznosio je 86 dana. Infekcija tijekom liječenja i veća početna površina rane bile su povezane sa sporijim cijeljenjem. Kvaliteta života na početku praćenja bila je narušena, ali se poboljšavala s cijeljenjem. Ti se rezultati ne mogu pretvoriti u očekivani rok za svakoga bolesnika, ali pokazuju da liječenje često traje mjesecima.
Istraživanje SWHSI-2 uključilo je drukčiju populaciju. Većina od 686 sudionika imala je rane stopala ili noge nakon vaskularnoga zahvata, uz čestu šećernu bolest i perifernu arterijsku bolest. Medijan vremena do cijeljenja iznosio je 187 dana uz terapiju negativnim tlakom i 195 dana uz standardne obloge. Razlika nije bila statistički ni klinički značajna. To potvrđuje da se prognoza ne određuje samo nazivom „sekundarno cijeljenje”, nego etiologijom, anatomskim mjestom, perfuzijom, infekcijom i komorbiditetima.
Cjelovita procjena bolesnika i rane
Lokalni izgled rane ne može se tumačiti odvojeno od vrste zahvata i općega stanja bolesnika.
Podatci o operaciji
Potrebno je zabilježiti:
- datum i vrstu zahvata
- je li rana namjerno ostavljena otvorenom ili se naknadno razdvojila
- početnu razinu kontaminacije
- zahvaćene anatomske slojeve
- prisutnost anastomoze
- implantat, mrežicu, protezu ili vaskularni graft
- postavljene drenove
- prethodne revizije, debridmane i mikrobiološke nalaze
- plan kirurškoga tima.
Procjena mogućnosti cijeljenja
Potrebno je procijeniti:
- arterijsku i vensku cirkulaciju kada je rana na ekstremitetu
- šećernu bolest i regulaciju glikemije
- bubrežnu, jetrenu i srčanu bolest
- anemiju
- nutritivni rizik
- pušenje
- imunosupresiju i terapiju kortikosteroidima
- pokretljivost
- mehaničko opterećenje i potrebu za rasterećenjem
- bol
- sposobnost bolesnika ili obitelji da provode plan.
Koncentracija albumina može biti snižena zbog upale, infekcije i teške bolesti te se ne smije samostalno tumačiti kao dokaz pothranjenosti. Potrebni su nutritivni probir i cjelovita klinička procjena.
Procjena rane
NWCSP-ov minimalni skup podataka za kirurške rane uključuje veličinu, dubinu, podminiranje, kanale, vrstu i količinu tkiva, rubove, okolnu kožu, bol, iscjedak, miris, kolekcije, dehiscenciju, implantate i znakove lokalne ili sistemske infekcije.
| Područje procjene | Što treba zabilježiti |
|---|---|
| Dimenzije | Najveću duljinu, širinu i dubinu, uz dosljednu tehniku mjerenja |
| Duboki prostori | Podminirane rubove, šupljine, kanale i moguću fistulu |
| Ležište rane | Granulacijsko, epitelno, fibrinsko i nekrotično tkivo |
| Izložene strukture | Fasciju, tetivu, mišić, kost, implantat, krvnu žilu ili unutarnji organ |
| Iscjedak | Količinu, boju, konzistenciju, miris nakon čišćenja i promjenu tijekom vremena |
| Rubovi | Epitelizaciju, maceraciju, podminiranje, zadebljanje, uvrtanje ili ožiljnu kontrakciju |
| Okolna koža | Boju, toplinu, edem, maceraciju, dermatitis, oštećenje od ljepila i bol |
| Infekcija | Lokalne, šireće i sistemske znakove |
| Simptomi | Bol u mirovanju, bol pri previjanju, svrbež, krvarenje i funkcionalno ograničenje |
| Plan | Cilj liječenja, odabrani postupak, očekivanu putanju i datum ponovne procjene |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Mjerenje mora biti dovoljno standardizirano da se može razlikovati stvarni napredak od razlika u tehnici između procjenitelja.
Fotografija može pomoći u praćenju, ali samo ako se izrađuje uz odgovarajuću pravnu osnovu, zaštitu privatnosti i standardizirani način snimanja. Fotografija ne zamjenjuje klinički pregled, palpaciju, procjenu dubine ni vitalne znakove.
Prije izrade lokalnoga plana provjeri
- Je li fascija stabilna?
- Postoji li nedrenirani apsces, serom ili hematom?
- Postoji li implantat ili anastomoza?
- Je li perfuzija dovoljna za cijeljenje?
- Postoje li pritisak, trenje ili opterećenje koji održavaju ranu otvorenom?
- Postoji li klinička infekcija?
- Treba li ukloniti nekrotično tkivo?
- Može li se rana sigurno zatvoriti sada ili nakon pripreme?
- Može li bolesnik provoditi plan kod kuće?
- Kada će rana biti ponovno objektivno procijenjena?
Redoslijed liječenja: najprije sigurnost i uzrok, zatim obloga
Odabir obloge nije prvi korak ako u rani postoji problem koji zahtijeva kiruršku ili etiološku intervenciju.
Praktičan redoslijed liječenja je:
- isključiti hitno stanje
- potvrditi stabilnost dubokih slojeva
- drenirati apsces, serom ili hematom kada je to indicirano
- kontrolirati izvor infekcije
- procijeniti perfuziju
- ukloniti nevitalno tkivo kada je to sigurno
- rasteretiti mehanički opterećeno područje
- upravljati iscjetkom i zaštititi okolnu kožu
- liječiti bol i nutritivni rizik
- ponovno razmotriti mogućnost zatvaranja.
Otvorena rana na stopalu nakon vaskularnoga zahvata ne može se liječiti jednako kao perinealna rana nakon drenaže apscesa ili abdominalna rana uz očuvanu fasciju. Specifični kirurški kontekst uvijek ima prednost pred općim pravilom o oblogama.
Čišćenje, debridman i infekcija
Čišćenje
Cilj čišćenja je ukloniti slobodni iscjedak, ostatke prethodne obloge, površinsku nečistoću i odvojeni nevitalni materijal bez dodatnoga oštećenja vitalnoga tkiva.
NICE (engl. National Institute for Health and Care Excellence, britanski Nacionalni institut za zdravstvenu i socijalnu skrb) preporučuje sterilnu fiziološku otopinu za čišćenje u prvih 48 sati nakon operacije. Nakon 48 sati voda iz slavine može se koristiti za čišćenje kirurške rane koja se razdvojila ili je kirurški otvorena radi drenaže gnoja, uz prilagodbu vrsti zahvata i lokalnom protokolu.
Duboka šupljina ne smije se ispirati visokim tlakom ako:
- tekućina nema slobodan izlaz
- anatomija nije poznata
- postoji mogućnost fistule
- izložene su krvne žile, živci, implantat ili unutarnji organ.
Antiseptik se ne primjenjuje rutinski samo zato što je rana otvorena. Antiseptički postupak mora imati jasnu indikaciju, ograničeno trajanje i unaprijed određen datum ponovne procjene.
Debridman
Nevitalno tkivo može:
- prikrivati stvarnu dubinu
- održavati upalu
- ometati drenažu
- povećati rizik infekcije
- spriječiti stvaranje zdravoga granulacijskog tkiva.
Metoda debridmana odabire se prema:
- hitnosti
- količini i vrsti nekroze
- perfuziji
- infekciji
- izloženim strukturama
- boli
- riziku krvarenja
- cilju liječenja.
Kirurški ili oštri debridman može biti potreban kod apscesa, brzo napredujuće infekcije, opsežne nekroze i potrebe za brzom kontrolom izvora. Autolitički ili drugi sporiji postupci nisu zamjena za hitni kirurški zahvat.
Ishemijska rana na ekstremitetu zahtijeva vaskularnu procjenu prije agresivnoga uklanjanja stabilne nekroze, osim kada se razviju infekcija, vlažna gangrena ili drugo hitno stanje.
Infekcija i antimikrobno liječenje
Otvorena rana nije sterilna, ali prisutnost mikroorganizama ne znači automatski kliničku infekciju.
Na lokalnu infekciju mogu upućivati:
- novonastala ili progresivna bol
- povećanje iscjetka
- gnoj
- neugodan miris koji ostaje nakon čišćenja
- krhko granulacijsko tkivo koje lako krvari
- zaustavljanje cijeljenja
- širenje promjene boje, topline i edema.
Sistemski znakovi uključuju temperaturu, tresavicu, tahikardiju, hipotenziju, delirij i opće pogoršanje.
Površinski bris bez kliničke infekcije često prikazuje kolonizirajuće mikroorganizme i nije samostalan razlog za uvođenje antibiotika. Kada postoji duboka infekcija, prednost imaju aspirat gnoja ili duboki uzorak tkiva, uzet nakon čišćenja i debridmana kada je to sigurno. NWCSP preporučuje uzorkovanje pri sumnji na infekciju i povratak kirurškom timu ako je bolesnik već otpušten iz njegove skrbi.
Cochraneov pregled nije pronašao čvrste dokaze da jedan lokalni antibiotik ili antiseptik univerzalno poboljšava cijeljenje kirurških rana koje cijele sekundarnom namjerom. Uključena istraživanja bila su mala, heterogena i uglavnom niske kvalitete. To ne znači da antimikrobni postupci nemaju mjesto kod kliničke infekcije, nego da se ne smiju rutinski primjenjivati svakoj otvorenoj rani.
Izbor obloge i sigurno zbrinjavanje šupljine
Dobra obloga treba ostvariti određenu kliničku svrhu. Ne bira se prema navici ni prema tvrdnji da je određena tehnologija „naprednija”.
| Klinička potreba | Primjeren cilj lokalnoga postupka |
|---|---|
| Slab iscjedak i plitka rana | Atraumatska zaštita i održavanje primjereno vlažnoga okruženja |
| Umjeren ili obilniji iscjedak | Učinkovito upijanje bez isušivanja ležišta i maceracije okolne kože |
| Duboka šupljina | Siguran kontakt s odgovarajućim dijelom ležišta, očuvanje drenaže i potpuno uklanjanje materijala |
| Krvarenje | Hemostatski postupak i procjena uzroka; obloga nije zamjena za kontrolu aktivnoga krvarenja |
| Osjetljiva okolna koža | Zaštitni film ili barijerni proizvod i najmanja potrebna snaga prianjanja |
| Sumnja na infekciju | Procjena dubine i izvora, odgovarajuće uzorkovanje i ciljana kontrola infekcije |
| Planirano zatvaranje | Priprema čistoga, vitalnog i dobro prokrvljenog ležišta bez nepotrebne traume |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Stariji Cochraneov pregled nije pronašao pouzdanu razliku u brzini cijeljenja između većine ispitivanih obloga. Obična gaza bila je povezana s većom boli i manjim zadovoljstvom bolesnika u usporedbi s pojedinim drugim oblogama. Dokazna je podloga stara i metodološki ograničena, ali podupire načelo da bolno prianjanje i često traumatsko previjanje nisu prihvatljivi samo zato što je materijal jeftin.
Duboka rana ne smije se prepuniti
Materijal postavljen u šupljinu treba:
- omogućiti odvodnju iscjetka
- ostvariti lagan kontakt s ležištem rane
- ne stvarati pritisak
- ne onemogućiti kontrakciju rane
- biti evidentiran u dokumentaciji
- moći se potpuno ukloniti.
Čvrsto punjenje može izazvati bol, smanjiti perfuziju tkiva i zadržati iscjedak u ograncima šupljine.
Trakasti materijal ne smije ostati zaboravljen u rani. Broj, vrsta i duljina postavljenoga materijala trebaju biti dokumentirani.
Poseban primjer: rana nakon drenaže perianalnoga apscesa
U multicentričnom randomiziranom istraživanju PPAC2 sudjelovala su 433 bolesnika nakon incizije i drenaže primarnoga perianalnog apscesa. Nastavak punjenja šupljine bio je povezan sa znatno većom boli. Nije utvrđena statistički značajna razlika u nastanku analne fistule ni ponovnoj pojavi apscesa. Nalaz podupire izbjegavanje rutinskoga ponavljanog punjenja te specifične vrste rane nakon uklanjanja početnoga materijala postavljenog radi hemostaze. Ne smije se automatski prenositi na svaku kiruršku šupljinu.
NWCSP također preporučuje da se nakon drenaže perianalnoga apscesa početni intraoperacijski materijal ukloni u prvih 24 sata te da se šupljina nakon toga ne puni ponovno, nego zbrinjava vanjskom upijajućom oblogom ili podloškom.
Terapija rane negativnim tlakom: kada može pomoći, a kada nije potrebna
Terapija rane negativnim tlakom (NPWT, engl. negative pressure wound therapy) može:
- pomoći u upravljanju obilnim iscjetkom
- smanjiti broj promjena obloge
- održavati zaštićeno okruženje rane
- poduprijeti stvaranje granulacijskog tkiva
- pripremiti određene rane za naknadno zatvaranje.
NWCSP predlaže razmotriti NPWT kod rana koje cijele sekundarnom ili odgođenom primarnom namjerom kada je cilj upravljanje obilnim iscjetkom. Ta formulacija ne znači da se terapija preporučuje svakoj otvorenoj kirurškoj rani.
Istraživanje SAWHI
U istraživanju SAWHI sudjelovalo je 507 osoba s potkožnim abdominalnim ranama uz očuvanu fasciju.
Prosječno vrijeme do zatvaranja bilo je tri dana kraće uz NPWT nego uz standardno liječenje. Unutar 42 dana zatvoreno je 35,9 % rana u skupini liječenoj negativnim tlakom i 21,5 % rana u kontrolnoj skupini.
U analizi bolesnika koji su se pridržavali dodijeljenoga liječenja zabilježeno je više neželjenih događaja povezanih s ranom u skupini liječenoj negativnim tlakom. Rezultati se odnose na specifične potkožne abdominalne rane bez fascijalne dehiscencije.
Istraživanje SWHSI-2
U istraživanju SWHSI-2 sudjelovalo je 686 osoba. Oko 90 % rana bilo je na stopalu ili nozi i nastalo nakon vaskularnoga zahvata.
Nije pronađen jasan učinak NPWT-a na vrijeme do cijeljenja. Medijan vremena do cijeljenja iznosio je 187 dana uz NPWT i 195 dana uz standardne obloge. Nisu utvrđene značajne razlike u učestalosti infekcije, primjeni antibiotika, ponovnoj hospitalizaciji, ponovnom zahvatu, amputaciji, boli, kvaliteti života ili smrtnosti. Terapija se nije pokazala troškovno učinkovitom.
Rezultati SAWHI-ja i SWHSI-2 nisu nužno proturječni. Istraživanja su uključivala različite anatomske regije, osnovne bolesti i ciljeve liječenja.
Zaključak nije da NPWT „djeluje” ili „ne djeluje” kod svih rana, nego da se njegova primjena mora vezati uz jasno definiran klinički problem.
Razina dokazaTerapija negativnim tlakom nije univerzalni standard za sve otvorene kirurške raneSWHSI-2 2025, SAWHI 2020, NWCSP 2024Najčvršći suvremeni dokaz ne podupire rutinsku primjenu NPWT-a samo radi ubrzavanja cijeljenja rana donjih ekstremiteta nakon vaskularnih zahvata. Kod određenih potkožnih abdominalnih rana i za upravljanje obilnim iscjetkom može postojati korist. Indikacija, cilj i datum ponovne procjene moraju biti jasno dokumentirani.
NPWT ne smije odgoditi:
- drenažu apscesa
- kontrolu aktivnoga krvarenja
- uklanjanje nekrotičnoga tkiva
- liječenje fistule
- procjenu implantata
- revaskularizaciju
- kirurško zatvaranje kada je ono sigurnije i brže rješenje.
Neistražena fistula, nezaštićena krvna žila ili unutarnji organ, nekontrolirano krvarenje i neodgovarajuće debridirana nekroza zahtijevaju posebnu procjenu prije primjene negativnoga tlaka.
Kada nastaviti sekundarno cijeljenje, a kada ranu zatvoriti
Spontano cijeljenje sekundarnom namjerom nije uvijek najbrže, najmanje bolno ni funkcionalno najbolje rješenje.
Naknadno zatvaranje treba ponovno razmotriti kada se:
- infekcija i kontaminacija stave pod kontrolu
- ukloni nevitalno tkivo
- drenira mrtvi prostor
- potvrdi dostatna perfuzija
- stvori čisto i vitalno ležište rane
- rubovi mogu približiti bez neprihvatljive napetosti
- opće stanje dovoljno stabilizira.
| Strategija | Kada se može razmotriti | Važna ograničenja |
|---|---|---|
| Cijeljenje isključivo sekundarnom namjerom | Manja ili umjerena rana koja uredno napreduje i ne ugrožava funkciju | Dulje liječenje, više previjanja i mogućnost većega ožiljka |
| Odgođeno primarno zatvaranje | Rana je privremeno ostavljena otvorenom zbog kontaminacije, edema ili upale, a zatim postaje čista i vitalna | Ne zatvara se preko gnoja, nekroze ili aktivne šupljine |
| Naknadno kirurško zatvaranje, odnosno sekundarni šav | Rana je tijekom duljega razdoblja pripremljena i sada se može zatvoriti | Potrebno je ukloniti uzrok početnoga neuspjeha |
| Presadak kože | Velika površinska rana s prikladnim i dobro prokrvljenim ležištem | Ne rješava mrtvi prostor i slabije podnosi pritisak i smične sile |
| Lokalni ili slobodni režanj | Izložena kost, tetiva, implantat ili velik trodimenzionalni defekt | Zahtijeva rekonstruktivnu procjenu i prihvatljivo opće stanje |
| Konzervativno simptomatsko liječenje | Potpuno zatvaranje nije ostvarivo ili nije u skladu s ciljevima skrbi | Ciljevi moraju biti jasno dogovoreni i redovito preispitivani |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Odluku o zatvaranju donosi odgovarajući kirurški tim. NWCSP preporučuje da se bolesnik kod kojega je planirano kirurško zatvaranje ponovno uputi kirurškom timu čim rana postane čista i spremna za zahvat.
Zatvaranje samo površine iznad neevakuirane šupljine, gnoja, seroma, hematoma ili fistule može dovesti do ponovnoga apscesa, dehiscencije i duboke infekcije.
Kako pratiti napredak i prepoznati da plan ne djeluje
NWCSP preporučuje cjelovitu procjenu rana koje cijele sekundarnom ili odgođenom primarnom namjerom najmanje jednom tjedno. Učestalost mora biti veća kod infekcije, obilnoga iscjetka, izloženih struktura, implantata, brzo promjenjive dubine ili pogoršanja općega stanja.
Procjena se ne smije ograničiti na pitanje je li rana „bolja”.
Treba pratiti:
- smanjuju li se dimenzije i dubina
- ispunjava li se šupljina vitalnim granulacijskim tkivom
- napreduje li epitelizacija s rubova
- smanjuje li se iscjedak
- ostaje li okolna koža očuvana
- smanjuju li se bol i potreba za analgetikom
- nastaju li nova podminiranja, kanali ili kolekcije
- može li se rana sada zatvoriti.
Izostanak napretka tijekom nekoliko uzastopnih procjena zahtijeva ponovno razmatranje:
- dijagnoze
- perfuzije
- infekcije
- nekroze
- stranoga tijela
- implantata
- pritiska ili drugoga mehaničkog opterećenja
- regulacije glikemije
- prehrane
- izbora obloge
- mogućnosti kirurškoga zatvaranja.
Hipergranulacija, odnosno granulacijsko tkivo koje raste iznad razine okolne kože, može ometati epitelizaciju.
Nije dovoljno samo uklanjati takvo tkivo. Potrebno je tražiti prekomjernu vlagu, trenje, infekciju, strani materijal, nestabilnost rane ili neprimjerenu okluziju.
Potpuno cijeljenje potvrđuje se kada je cijela površina prekrivena stabilnim epitelom, bez iscjetka, otvorenoga kanala, kruste koja prikriva defekt ili zaostale šupljine.
Kontinuitet skrbi i život s otvorenom kirurškom ranom
Velik dio liječenja odvija se izvan bolnice. Prijenos skrbi ne smije značiti prekid veze s kirurškim timom.
Dokumentirana primopredaja treba sadržavati:
- vrstu i datum operacije
- razlog zbog kojega je rana otvorena
- prisutnost implantata ili anastomoze
- rezultate mikrobiološke obrade
- dosadašnju antimikrobnu terapiju
- vrstu i količinu korištenoga materijala
- dopuštenu aktivnost i opterećenje
- plan zatvaranja
- datum sljedeće kirurške procjene
- hitne znakove i izravan način kontakta.
NWCSP preporučuje da osoba koja nastavlja skrb kod kuće dobije jasne pisane upute, potreban materijal i podatak komu se treba javiti zbog zabrinutosti. Podržano samozbrinjavanje treba povećati sigurnost i samostalnost, a ne prenijeti odgovornost za složenu kiruršku odluku na bolesnika ili obitelj.
Bolesnik može sudjelovati u jednostavnom previjanju kada:
- razumije postupak
- može vidjeti i dosegnuti ranu
- može održati potrebnu higijenu
- ima odgovarajući materijal
- zna što ne smije raditi
- ima brz pristup stručnom savjetu.
Ne bi trebao samostalno:
- sondirati dubinu
- uklanjati nekrotično tkivo
- rezati šavove
- puniti nepoznatu šupljinu
- mijenjati sustav negativnoga tlaka bez poduke
- zatvarati ranu trakama ili ljepilom
- odlučivati o prekidu antibiotika.
Otvorena kirurška rana može utjecati na san, kretanje, rad, intimnost, odjeću, neugodan miris i sliku vlastitoga tijela.
Cilj liječenja nije samo smanjenje površine rane, nego i smanjenje opterećenja koje rana predstavlja u svakodnevnome životu.
Klinički algoritam
Postupak
Procjena i liječenje kirurške rane koja cijeli sekundarnom namjerom u 12 koraka
- 1. korak: Potvrdite je li rana namjerno ostavljena otvorenom ili je nastala nakon dehiscencije.
- 2. korak: Isključite fascijalnu dehiscenciju, evisceraciju, aktivno krvarenje, sepsu, akutnu ishemiju i druge hitne komplikacije.
- 3. korak: Utvrdite vrstu zahvata, zahvaćene slojeve, prisutnost anastomoze, implantata, drena i mrtvoga prostora.
- 4. korak: Dokumentirajte veličinu, dubinu, šupljine, kanale, tkivo, iscjedak, okolnu kožu, bol i znakove infekcije.
- 5. korak: Drenirajte apsces, serom ili hematom kada je to indicirano i uklonite izvor nekontrolirane infekcije.
- 6. korak: Procijenite perfuziju, glikemiju, prehranu, anemiju, pušenje, pokretljivost i mehaničko opterećenje.
- 7. korak: Debridirajte nevitalno tkivo metodom koja odgovara perfuziji, anatomiji, hitnosti i cilju liječenja.
- 8. korak: Odaberite oblogu prema dubini, iscjetku, okolnoj koži, boli i planu zatvaranja; ne prepunjavajte šupljinu.
- 9. korak: Terapiju negativnim tlakom primijenite samo uz jasnu indikaciju, sigurnu anatomiju i određen datum ponovne procjene.
- 10. korak: Pri svakoj cjelovitoj procjeni ponovno razmotrite odgođeno zatvaranje, naknadni šav, presadak kože ili režanj.
- 11. korak: Procjenjujte napredak najmanje jednom tjedno, a češće kod infekcije, obilnoga iscjetka, implantata ili pogoršanja.
- 12. korak: Pri otpustu osigurajte pisani plan, potreban materijal, dopuštene aktivnosti, hitne znakove i izravan povratak kirurškom timu.
Kada je hitno
Odmah
Hitna medicinska i kirurška procjena potrebna je kod:
- izloženih ili protrudiranih unutarnjih organa
- sumnje na fascijalnu dehiscenciju
- obilnoga ili nekontroliranog krvarenja
- hemodinamske nestabilnosti
- sepse
- brzo šireće nekroze
- nekrotizirajuće infekcije
- akutne ishemije
- jake boli nesrazmjerne lokalnom nalazu.
Unutar 24 sata
Žurna procjena kirurškoga tima potrebna je kod:
- izloženoga implantata, mrežice, proteze, grafta ili kosti
- gnoja ili širećega celulitisa
- nagloga povećanja iscjetka
- novoga podminiranja ili duboke šupljine
- sumnje na apsces, hematom, serom ili fistulu
- progresivnoga razdvajanja rubova
- nove vlažne nekroze
- nagloga pogoršanja boli ili općega stanja.
U sljedeća 24–72 sata
Ponovna procjena potrebna je kod:
- rane koja ne pokazuje mjerljiv napredak
- sve veće maceracije okolne kože
- ponavljanoga krvarenja pri previjanju
- obloge koja ne može kontrolirati iscjedak
- materijala koji se lijepi za ležište rane
- sumnje na zaostali strani materijal
- nejasnoga plana zatvaranja
- nemogućnosti provođenja skrbi kod kuće.
Najčešće pogreške
Otvorenu kiruršku ranu prepustiti samo ponavljanim previjanjima. Posljedica: ne prepoznaju se fistula, implantat, nedrenirana šupljina ili mogućnost zatvaranja. Ispravno: unaprijed odrediti cilj liječenja i odgovorni kirurški tim.
Svaku ranu koja nije zatvorena nazvati ranom koja cijeli sekundarnom namjerom. Posljedica: planirano otvorena rana, dehiscencija i odgođeno zatvaranje pogrešno se izjednačavaju. Ispravno: dokumentirati kako je rana nastala i koji je plan.
Čvrsto prepuniti duboku šupljinu. Posljedica: nastaju pritisak, bol, slabija perfuzija i otežana drenaža. Ispravno: primijeniti najmanju količinu materijala potrebnu za siguran kontakt i odvodnju.
Birati oblogu prema trgovačkom nazivu umjesto prema kliničkom cilju. Posljedica: iscjedak, bol ili okolna koža ostaju neodgovarajuće zbrinuti. Ispravno: definirati što obloga treba postići.
Antiseptik ili antibiotik primjenjivati zato što je rana otvorena. Posljedica: nepotrebna izloženost, moguća citotoksičnost i antimikrobna rezistencija. Ispravno: liječiti kliničku infekciju i njezin izvor.
Automatski uvesti terapiju negativnim tlakom. Posljedica: tehnologija zamjenjuje procjenu anatomije, perfuzije i mogućnosti zatvaranja. Ispravno: definirati indikaciju, cilj i datum ponovne procjene.
Ponavljano puniti perianalnu šupljinu nakon drenaže apscesa. Posljedica: veća bol bez dokazane koristi u sprječavanju ponovne pojave apscesa ili analne fistule. Ispravno: slijediti postupovno specifične dokaze i kirurški plan.
Čekati da rana potpuno zacijeli iako se može sigurno zatvoriti ranije. Posljedica: nepotrebno dugo liječenje, bol i veći ožiljak. Ispravno: redovito razmatrati odgođeno ili rekonstruktivno zatvaranje.
Proglasiti ranu zacijeljenom prema površinskoj krusti. Posljedica: ispod površine mogu ostati otvor, iscjedak ili šupljina. Ispravno: potvrditi stabilnu i potpunu epitelizaciju.
Okriviti bolesnika zbog sporoga cijeljenja. Posljedica: gubitak povjerenja i zakašnjelo javljanje zbog komplikacija. Ispravno: tražiti perfuzijske, infektivne, mehaničke, nutritivne i organizacijske prepreke.
Česta pitanja
Mora li svaka otvorena kirurška rana zacijeliti sama?
Ne. Neke rane cijele potpuno sekundarnom namjerom, dok se druge nakon pripreme mogu zatvoriti šavom, presatkom kože ili režnjem.
Koliko dugo traje sekundarno cijeljenje?
Raspon je velik. Manja rana može zacijeliti tijekom nekoliko tjedana, dok duboka rana na stopalu ili nozi uz šećernu bolest i vaskularnu bolest može cijeliti više mjeseci. Ne postoji jedan rok za sve rane.
Treba li duboku ranu uvijek puniti gazom?
Ne. Dubina sama nije dovoljna indikacija za punjenje. Materijal se primjenjuje samo kada ima jasnu svrhu i ne smije stvarati pritisak niti ostati zaboravljen u šupljini.
Treba li svakoj otvorenoj kirurškoj rani terapija negativnim tlakom?
Ne. Može pomoći kod obilnoga iscjetka ili u pripremi određenih rana za zatvaranje, ali nije dokazano bolja od standardnih obloga u svim skupinama bolesnika.
Kada se rana može ponovno zatvoriti?
Kada su infekcija i nekroza pod kontrolom, tkivo je vitalno i dovoljno prokrvljeno, nema neevakuirane šupljine, a rubovi se mogu približiti bez neprihvatljive napetosti.
Treba li antibiotik primjenjivati dokle god je rana otvorena?
Ne. Antibiotik se primjenjuje kada postoji klinička infekcija koja zahtijeva sistemsko liječenje, a ne samo zato što rana nije zatvorena.
Smije li se bolesnik tuširati?
To ovisi o vrsti zahvata, anatomiji rane i oblozi. U prvih 48 sati treba slijediti specifične upute kirurškoga tima. Nakon toga čišćenje vodom može biti sigurno za mnoge otvorene kirurške rane.
Može li bolesnik sam mijenjati oblogu?
Može kod odabranih jednostavnijih rana, nakon praktične poduke, uz dostupan materijal i jasne kriterije za javljanje. Duboke i složene rane zahtijevaju stručnu kontrolu.
Izvori
Literatura
Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.
1. izvor: National Wound Care Strategy Programme. Recommendations for Preventing and Managing Surgical Wound Complications. 2024
Otvori izvor (vanjska poveznica)2. izvor: National Institute for Health and Care Excellence. Surgical site infections: prevention and treatment. NICE guideline NG125. 2019., s naknadnim mrežnim ažuriranjima
Otvori izvor (vanjska poveznica)3. izvor: Arundel C, Mandefield L, Fairhurst C, et al. Negative pressure wound therapy versus usual care in patients with surgical wound healing by secondary intention in the UK: the SWHSI-2 randomised controlled trial. The Lancet. 2025;405:1689–1699
DOI: 10.1016/S0140-6736(25)00143-6
Otvori izvor (vanjska poveznica)4. izvor: Arundel C, Mandefield L, Fairhurst C, et al. Clinical and cost-effectiveness of negative pressure wound therapy versus usual care for surgical wounds healing by secondary intention: the SWHSI-2 pragmatic RCT. Health Technology Assessment. 2026;30(32)
DOI: 10.3310/GJIC1716
Otvori izvor (vanjska poveznica)5. izvor: Seidel D, Diedrich S, Herrle F, et al. Negative Pressure Wound Therapy vs Conventional Wound Treatment in Subcutaneous Abdominal Wound Healing Impairment: the SAWHI randomized clinical trial. JAMA Surgery. 2020;155(6):469–478
DOI: 10.1001/jamasurg.2020.0414
Otvori izvor (vanjska poveznica)6. izvor: Chetter IC, Oswald AV, McGinnis E, et al. Patients with surgical wounds healing by secondary intention: a prospective cohort study. International Journal of Nursing Studies. 2019;89:62–71
DOI: 10.1016/j.ijnurstu.2018.09.011
Otvori izvor (vanjska poveznica)7. izvor: Newton K, Dumville J, Briggs M, et al. Postoperative Packing of Perianal Abscess Cavities: the PPAC2 randomized clinical trial. British Journal of Surgery. 2022;109(10):951–957
DOI: 10.1093/bjs/znac225
Otvori izvor (vanjska poveznica)8. izvor: Norman G, Dumville JC, Mohapatra DP, Owens GL, Crosbie EJ. Antibiotics and antiseptics for surgical wounds healing by secondary intention. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2016;(3):CD011712
DOI: 10.1002/14651858.CD011712.pub2
Otvori izvor (vanjska poveznica)9. izvor: Vermeulen H, Ubbink DT, Goossens A, de Vos R, Legemate DA. Dressings and topical agents for surgical wounds healing by secondary intention. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2004;(2):CD003554
DOI: 10.1002/14651858.CD003554.pub2
Otvori izvor (vanjska poveznica)10. izvor: Bhangu A, Singh P, Lundy J, Bowley DM. Systematic review and meta-analysis of randomized clinical trials comparing primary versus delayed primary skin closure in contaminated and dirty abdominal incisions. JAMA Surgery. 2013;148(8):779–786
DOI: 10.1001/jamasurg.2013.2336
Otvori izvor (vanjska poveznica)
Pojmovi iz ovog članka
- Tercijarno cijeljenje rane
Tercijarno cijeljenje ili odgođeno primarno zatvaranje znači da se rana privremeno ostavlja otvorenom radi procjene, čišćenja i kontrole kontaminacije, a zatvara se naknadno kada su uvjeti prihvatljivi. Nije isto što i potpuno cijeljenje sekundarnom intencijom.
Pročitaj više - Granulacijsko tkivo
Novostvoreno, prokrvljeno vezivno tkivo koje tijekom proliferacijske faze ispunjava dno rane. Građeno je od novih kapilara, fibroblasta, upalnih stanica i izvanstaničnoga matriksa te podupire kontrakciju i epitelizaciju.
Pročitaj više - Rizik od pothranjenosti
Rizik od pothranjenosti stanje je povećane vjerojatnosti pothranjenosti utvrđeno validiranim probirnim alatom; zahtijeva cjelovitu nutritivnu procjenu, ali samo po sebi nije dijagnoza pothranjenosti.
Pročitaj više - Mehaničko opterećenje tkiva
Mehaničko opterećenje tkiva djelovanje je vanjskih sila, osobito pritiska i smicanja, koje uzrokuju deformaciju tkiva i mogu smanjiti lokalnu perfuziju te, kada intenzitet i trajanje prijeđu toleranciju tkiva, dovesti do oštećenja.
Pročitaj više - Nutritivni probir
Nutritivni probir kratak je standardizirani postupak prepoznavanja osoba koje su pothranjene ili u riziku pothranjenosti i trebaju cjelovitu nutritivnu procjenu.
Pročitaj više - Proceduralna bol pri zbrinjavanju rane
Bol vezana uz sam postupak, najčešće uz odstranjivanje obloge, čišćenje i debridman, koja se razlikuje od trajne pozadinske boli rane.
Pročitaj više - Arterijski ulkus
Arterijski ulkus gubitak je kože i dubljega tkiva nastao zbog nedovoljne arterijske opskrbe krvlju, najčešće u sklopu periferne arterijske bolesti. Često se nalazi distalno na stopalu ili prstima i može ugroziti ekstremitet.
Pročitaj više - Mokra gangrena
Mokra gangrena inficirana je nekroza tkiva, najčešće u slabo prokrvljenom ekstremitetu, s edemom i vlažnim raspadanjem koja se može brzo širiti i dovesti do sepse.
Pročitaj više - Kirurška rana
Namjerno stvoren prekid kože i dubljih tkiva tijekom operacijskoga zahvata. Može biti odmah zatvoren, ostavljen da cijeli otvoreno ili zatvoren odgođeno, a tijek ovisi o zahvatu, kontaminaciji i čimbenicima bolesnika.
Pročitaj više - Antimikrobna rezistencija
Antimikrobna rezistencija urođena je ili stečena neosjetljivost mikroorganizma na jedan ili više antimikrobnih lijekova.
Pročitaj više
Povratna informacija
Je li vam ovaj članak bio koristan?
Tjedni bilten portala
Petkom ujutro: novi članci, najzanimljivije od tjedna, događanja i važni datumi. Besplatno, odjava jednim klikom.
Ključne teme članka
- cijeljenje sekundarnom namjerom
- otvorena kirurška rana
- odgođeno primarno zatvaranje
- granulacijsko tkivo
Transparentnost i sukob interesa
Ovaj je članak neovisni urednički sadržaj. Za njegovu izradu ili objavu nije primljena financijska naknada, proizvod, usluga niti druga pogodnost od proizvođača, distributera ili drugog komercijalnog subjekta navedenog u članku. Navođenje proizvoda ili trgovačkih naziva služi identifikaciji predmeta stručnog prikaza i ne predstavlja komercijalnu preporuku.
Autori su izjavili da nemaju sukob interesa u vezi s predmetom ovog članka.
Povezane stručne smjernice
Smjernice stručnih organizacija koje se odnose na ovu temu. Nisu zamjena za literaturu članka niti za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika.
National Wound Care Strategy Programme
Recommendations for Preventing and Managing Surgical Wound Complications (2024)Podatci o smjernici na portaluNational Institute for Health and Care Excellence
Surgical site infections: prevention and treatment (NICE guideline NG125) (2019)Podatci o smjernici na portalu
Povijest izmjena
- Prva objava
- 14. studenoga 2026.
Čitajte dalje

Akutne rane · Postoperativne rane
Postoperativni sinus i fistula: procjena, dijagnostika i liječenje
Trajni ili ponavljajući iscjedak iz kirurške rane nije dijagnoza, nego znak da ispod površine može postojati sinusni kanal, zaostali šav, kronična infekcija, inficirani implantat, osteomijelitis ili komunikacija s unutarnjim organom. Članak povezuje procjenu, dijagnostiku, kriterije hitnosti i liječenje sinusa i postoperativnih fistula, uključujući nutritivno vođenje i zaštitu kože.

Akutne rane · Postoperativne rane
Postoperativni serom i hematom: procjena, liječenje i zaštita kirurške rane
Postoperativna oteklina može biti očekivan nalaz, serozna nakupina ili hematom. Članak objašnjava kliničku procjenu, ulogu ultrazvuka i laboratorijske obrade, indikacije za punkciju, drenažu i operacijsku evakuaciju, posebne situacije uz implantate i antitrombotsku terapiju te mjere prevencije.

Akutne rane · Postoperativne rane
Dehiscencija kirurške rane: procjena, hitno zbrinjavanje i liječenje
Dehiscencija je razdvajanje prethodno zatvorene kirurške incizije i ne znači automatski infekciju. Članak objašnjava stupnjevanje prema dubini, prepoznavanje fascijalne dehiscencije i evisceracije, kriterije hitnosti te odabir između ponovnog zatvaranja, odgođenog zatvaranja i cijeljenja sekundarnom namjerom.

