Samozbrinjavanje i pridržavanje plana zdravstvene njege

Stručni prikaz

Bolesnik može pitati: „Sve sam razumio, ali kako da to izvedem kada sam sam?” Ponovno objašnjenje ne rješava nedohvatljivo stopalo, nedostupan materijal ili pomagalo koje osoba ne može namjestiti. Samozbrinjavanje i pridržavanje plana ovise i o uvjetima u kojima se njega provodi.

Kada „znam što trebam” nije dovoljno

Samozbrinjavanje obuhvaća dogovoreni dio skrbi koji osoba može sigurno preuzeti, sama ili uz pomoć. Pridržavanje plana odnosi se na provedbu dogovorenih postupaka; nije ocjena poslušnosti. Cilj nije samostalnost pod svaku cijenu, nego sigurna svakodnevna skrb.

Početi pitanjem: „Prođimo kroz jučerašnji dan: što ste učinili, što je izostalo i što vas je zaustavilo?” Razdvojiti zaboravljanje, nemogućnost izvedbe i svjesnu odluku. Promjenu stanja ili neprikladno pomagalo ne proglašavati nedostatkom motivacije.

U kvalitativnom istraživanju Perry i suradnika znanje o venskom ulkusu i kompresiji nije imalo jasan odnos s pridržavanjem terapije; nenamjerno nepridržavanje često se spominjalo, a važni su bili iskustvo liječenja i organizacija skrbi. Nalaz iz razgovora s 25 osoba u britanskom zdravstvenom sustavu objašnjava prepreke u toj populaciji, ali ne dokazuje učinkovitost određene intervencije za sve kronične rane.

Prepreku pretvoriti u izvedivu promjenu

Procjenu temeljiti na bolesnikovu opisu, opaženoj izvedbi, važećem planu i dostupnim zapisima. Obitelj uključiti uz bolesnikov pristanak ili odgovarajuću ulogu zastupanja. Provjeriti što pomagač stvarno može i želi preuzeti.

Američka Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi preporučuje prepoznavanje socijalnih potreba, povezivanje s pomoći i provjeru je li pomoć ostvarena. To je opći organizacijski pristup; američki sustav prava i financiranja ne prenosi se na hrvatsku praksu.

Medicinska sestra može otkriti prepreku i pokrenuti rješenje, ali ne može razgovorom osigurati nepostojeći prijevoz ili ukloniti ograničenje pokretljivosti. Takav problem ostaje otvorena zadaća tima, a ne bolesnikov neuspjeh.

Dogovoriti korak koji stane u stvaran dan

Alat američke Agencije za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi za izradu plana aktivnosti polazi od bolesniku važnog cilja i maloga, izvedivog koraka. U njezi rane to znači prilagoditi provedbu već dogovorene skrbi, ne proizvoljno mijenjati terapiju.

Od dogovorenog postupka do alternativnog načina osiguravanja pomoći

Za odabranu radnju zapisati što, kada, gdje, čime i tko provodi, kakva pomoć treba te što slijedi ako izvedba nije moguća. Podsjetnik povezati s postojećom navikom samo ako je to spojivo s propisanim rasporedom. Pitati: „Što bi vas već sutra moglo spriječiti?” Odgovor određuje alternativni način osiguravanja pomoći.

Razgovor o jednoj promjeni ne ukida ostale nužne postupke. Ako kompresija, rasterećenje ili lijek stvaraju poteškoće, organizirati procjenu; ne predlagati kraće nošenje, drukčiju primjenu ili zamjenu izvan dogovorenih ovlasti.

Dostupna pomoć mora imati jasne granice: određenu radnju, pristanak, vrijeme i drugi način pomoći. Ne uvoditi prikriveni nadzor niti pretpostavljati da srodnik mora biti stalno dostupan.

Provjeriti provedbu, ne samo obećanje

Provjeru razumijevanja i pokazivanje radnje obrađuje prethodna tema „Edukacija bolesnika i obitelji — plan i provjera razumijevanja”. Opažena izvedba pokazuje trenutačnu sposobnost, ne svakodnevnu naviku. Ovdje se dodatno pita što se događalo između susreta.

Ababneh i suradnici usporedili su iskaze s objektivnim praćenjem uporabe uklonjivog pomagala za rasterećenje u 53 osobe s dijabetičkim ulkusom stopala. Samoprocjena je znatno precjenjivala uporabu: medijan je bio 90 % prema iskazu, a 35 % prema objektivnom mjerenju. To ne dokazuje namjerno prikrivanje niti opravdava nepovjerenje prema svim bolesnicima; pokazuje važnost imenovanja izvora podatka.

Tri odvojena izvora podatka

Za kratko praćenje dovoljan je pregled dogovorenih prilika: provedeno, nije provedeno ili podatak nedostaje, uz razlog i potrebnu pomoć. Brojnik i nazivnik moraju označavati istu radnju i razdoblje. Ne izračunavati pouzdan postotak provedbe ako dio podataka nedostaje.

Odvojeno vrednovati sigurnost izvedbe, opterećenje bolesnika i klinički nalaz. Cijeljenje nije izravan test pridržavanja plana; pogoršanje zahtijeva ponovnu procjenu uzroka. Uspjeh jednoga tjedna ne dokazuje održivu naviku.

Česta pitanja bez pripisivanja krivnje

Kada promijeniti plan ili uključiti dodatnu pomoć

Nedostatak ključnog materijala, ponavljane poteškoće ili izostanak pomagača traže rješenje prije sljedeće ovisne radnje. Kod pogoršanja rane najprije procijeniti žurnost, a ne pojačavati podsjećanje. Kriteriji ranijeg, istodnevnog i hitnog javljanja moraju biti individualizirani i zapisani uz kontakte.

Za znakove infekcije venskog ulkusa britanska Nacionalna zdravstvena služba preporučuje što raniji kontakt sa zdravstvenim djelatnikom; taj izvor ne zamjenjuje procjenu drugih vrsta rana. Ne čekati dovršetak dnevnika da bi se prijavilo pogoršanje.

Alat američke Agencije za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi za naknadni kontakt podupire određivanje odgovorne osobe, svrhe i termina praćenja. Zapisati prihvaćenu zadaću i put ako kontakt izostane. Telefonski razgovor može otkriti prepreku, ali ne zamjenjuje potreban pregled.

Zapis koji razlikuje napredak od pretpostavke

Takav rezultat ne dokazuje ubrzano cijeljenje ni trajnu samostalnost. Pokazuje što je dogovoreno, što je prijavljeno, što je opaženo i tko dalje provjerava izvedivost plana.